Vjerujem da će doći i buduće generacije koje neće prihvatiti da je ovo naš konačan potencijal. Već da će iskoristiti i ostale, kako bi se novim generacijama i našem narodu omogućio razvoj, bolji život i ostanak na ovim prostorima. Svi pokazatelji govore da će energetika biti najznačajniji resurs za budućnost, i na nama je da tu priliku iskoristimo.

Nemaju svi priliku da budu dio nečeg što ostaje zabilježeno u istoriji, a često ni toga nisu svjesni dok se to dešava. Direktor Elektroprivrede RS nema dileme da brojni projekti koji će uskoro i fizički postati vidljivi, iz temelja mijenjaju sliku domaće energetike, na način da će se to pominjati u budućnosti. Ono što u trenutku sadašnjem želi da istakne jeste da je iza toga stajalo nekoliko godina rada, vidljivog samo u projektnim dokumentima i procesu dogovaranja finansijskih konstrukcija. U polušali dodaje da je lako kad se dođe do toga da su problem samo pare. O ERS-u se dosta zna, kao i o projektima koje realizuje, ali njen direktor je za neke nepoznanica. Zato smo intervju otvorili pitanjem: Ko je Luka Petrović?
– Čovjek koji pokušava da radom napravi što bolje rezultate i u ličnom i u političkom i privrednom i opštem smislu. Moja genetika i korijeni vuku ka tome da život provedem radeći i stvarajući bolje uslove za sve sa kojima sam u kontaktu. Moj aktivizam je višegodišnji, od osnovne i srednje škole, od Vojske Republike Srpske, redovno završenog Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, na kom sam završio postdiplomske studije. Ta linija uspjeha se prenijela i na moj radni angažman, od asistenta na fakultetu za proizvodnju i menadžment, preko zaposlenja u HE na Trebišnjici, prvo u fazi projektovanja, zatim fazi nadzora nad projektovanjem, u fazi revitalizacije i modernizacije hidroenergetskih postrojenja, te faze investicija na kojoj sam i danas. I ono najvažnije, ja sam suprug i otac četvoro djece, to je ono od čega sve počinje i čemu se čovjek vraća.

Kako ste odabrali mašinski fakultet, kakva ste očekivanja imali?
– Moj pokojni otac je cijeli svoj radni vijek radio u Industriji alata Trebinje i smatrao sam prirodnim da i ja mogu da budem vezan za tu struku. Svakako da odlaskom prvo u VRS mislio sam da neću nikad studirati, ali nisam od tog odustao, upisao sam fakultet koji sam nakon vojske završio. Naravno da je to jedan težak petogodišnji fakultet, sa mnogo ispita, pismenih i usmenih, mnogo kolokvijuma, laboratorijskih vježbi i stručnih radova, nakon kojih sam došao do diplome. Mislim da sam samo takvim pristupom kakav sam imao prema jednom ozbiljnom fakultetu, mogao da napravim rezultate i u nekim drugim angažmanima. Jedan od njih je bio i angažman na mjestu gradonačelnika Trebinja, pozicija na kojoj sam proveo dvije godine.

U čemu je razlika kad vodite jedan složen sistem kao što je ERS, u odnosu na drugi način takođe složeno vođenje jedne lokalne zajednice?
– Biti gradska vlast i gradonačelnik je jedan mukotrpan posao u kojem je teško izmjeriti rezultate. Širokopojasan posao koji se sastoji i od socijalne politike, ekonomske politike, od privrednih aktivnosti, sporta kulture, uređenja grada… To je nešto veoma složeno i prilično zamorno. Ja se čudim pojedinim načelnicima koji mogu da budu više od dva mandata na tim pozicijama. Mislim da nije realno donositi nove rezultate nakon dva mandata. Što se tiče Elektroprivrede, to je za mene sigurno lakši posao, jer je riječ o sistemu koji je uže stručan. Pošto sam završio tehnički fakultet i imam tehničke rezone, radio sam u hidroelektranama i znam šta su investicije, mislim da sam fokus svog djelovanja u ERS-u usmjerio u jedinu pravu tačku, a to su investicije. Investicije znače novu vrijednost, nove projekte i nove objekte.

Kako izgleda danas ulaziti u nove projekte u energetskom sektoru?
– I u današnje vrijeme kada nema kadrova za razvoj projekata, za izvođenje, za projektovanje i za nadzor na ovim poslovima, mislim da smo uradili pravo malo čudo u ERS-u u protekle četiri godine. A to je da smo uspjeli da provedemo putem takmičarskog dijaloga postupak odabira IPC+F izvođača radova na HE Dabar. Prvu fazu projekta, izgradnju dovodnog tunela dužine 12 kilometara je Integral Inženjering ugovorio za 110 miliona KM i ti radovi će biti završeni tokom ove godine. U prvoj fazu su bili još i projekti pristupnih puteva, elektrosnabdijevanja, vodosnabdijevanja i pripremnih radova za ostale projekte. Druga faza je ugovor sa kompanijom Gezuba iz Kine, koji je ugovoren za 222,83 miliona eura, od čega je 85 odsto odobrila kineska Exim banka kreditnim aranžmanom. To je jedini projekat u energetici takvog tipa koji se radi na Balkanu u zadnjih 30 godina. Drugi projekat koji smo obezbijedili je sistem od tri hidroelektrane na Bistrici snage 39,5 megavata. Takođe smo ugovorili izvođača Avik kompaniju iz Pekinga, te smo platili 30 odsto avansa od 102 miliona eura, i naravno ostatak plaćamo po prispjeću sledećih obaveza. To je takođe složen hidroenergetski projekat koji se sastoji od šest gradilišta. Brane na Bistrici su uzvodno od mašinskih zgrada, tako da se za svaku elektranu gradi brana, dovodni tunel i mašinska zgrada.

Ovde možemo nabrojati karakteristike ostalih projekata, pošto ih je nekoliko u različitim fazama realizacije. O kojima je riječ?
-Treći projekat je HE Mrsovo, snage 36,8 megavata. Lim je hidrološki najpogodnija rijeka u BiH. Njen prosječni protok godišnje je 110 metara kubnih vode u sekundi, što je ogroman protok za rijeku koja se ne odlikuje nekom posebnom dužinom. Objekat koji se gradi će biti na teritoriji Srpske, da bi se to postiglo odustali smo od projekta HE sa 45 MW, kako akumulacija ne bi prelazila granicu sa Srbijom. Tu smo koncesiju željeli i otkupili smo je od kompanije Comsar. Ta elektrana će se po višegodišnjim procjenama kretanja cijene struje, isplatiti za sedam do osam godina.

Nju će realizovati preduzeće “Elektroprivreda RS Obnovljivi izvori energije” iz Ljubinja. Tu zapošljavamo kvalifikovane kadrove koji mogu da vode investicije u energetskom sektoru. Naravno da će taj projekat imati benefite za opštinu Rudo, dobiće koncesione naknade, a biće angažovana domaća operativa na gradnji objekta, a proizvedena energija ostaje u portfoliju ERS-a. Početak radova se očekuje na jesen ove godine, nakon što se završe određene pripremne i istražne radnje na lokalitetu akumulacije i brane. Četvrti projekat je HE Buk Bijela, čijih 80 odsto vlasništva je pripadalo HE na Drini, i ERS je njihov udio otkupila, zajedno sa dokumentacijom o svemu što je rađeno u vezi sa ovim projektom. To smo uložili u zajedničku firmu sa Elektroprivredom Srbije, gdje je ona većinski vlasnik – 51 odsto, dok ERS ima 49 odsto. Očekujemo zaključenje ugovora o izvođenju glavnih radova na elektrani, dok su pripremni radovi koji obuhvataju upravnu zgradu i gradilišno naselje za 350 radnika, u završnoj fazi. Taj koncept HES Gornja Drina sadrži još dvije elektrane HE Foča i HE Paunci, koje se neće raditi dok se ne izvrše sve ispitne, istražne i projektne radnje. Buk Bijela je snage 93 megavata, a investiciona vrijednost je oko 220 do 240 miliona eura, što zavisi od promjena cijena materijala na tržištu.

Preostala dva projekta pripadaju nešto novijim tehnologijama čiste energije iz vjetra i sunca?
– Tako je, tu je projekat solarna elektrana Trebinje 1 snage 73 megavata, koja će se graditi u aranžmanu sa mađarskom kompanijom Lugos Renewble. U proceduri je obezbjeđenje finansijskih sredstava ERS-a kao manjinskog osnivača sa 30 odsto, a dio koji su Mađari otkupili da bi postali vlasnici 70 odsto, mi ćemo uložiti u finansijsku konstrukciju ovog projekta. On će se raditi sa bifacijalnim solarnim panelima, na najboljem lokalitetu, to su Zubci, mjesto na visini od 600 metara nadmorske visine, gdje je najveća insolacija u BiH, a nema vrućine u mjeri koja bi usporavala sistem solarne elektrane. Napravili smo povoljan aranžman time što smo dugoročno otkupili energiju sa te elektrane u iznosu od 108 GW električne energije godišnje, po cijeni 51 euro po megavat času. Nema takvog objekta na svijetu, koji bi prodao tu električnu energiju po toj cijeni, i svakako da se očekuje puštanje u rad u septembru 2024. Šesti objekat je vjetropark Hrgud. Finansijsku konstrukciju je obezbijedila njemačka KFW banka u iznosu od 60 miliona eura. Pripreme na ovakvom projektu, koji je prvi te vrste kod nas, bile su veoma opsežne, a procedure KFW banke su usporene i sa mnogo komunikacije. Nakon izbora tender agenta, odabira konsultanata od strane banke, odabira implementacionog konsultanta, a to se sve dešava u vrijeme pandemije, mi smo došli u fazu da se radi glavni projekat za vjetropark i očekujemo da će na proljeće 2024. početi radovi, a da će na mreži biti u jesen te godine.

Kad podvučemo crtu, šta Republika Srpska dobija sa ovih šest projekata?
– Kad završimo te projekte, ERS će imati 1300 GW časova nove energije u sistemu, što predstavlja 30 procenata od postojeće energije koju imamo. Investiciona vrijednost ovih ugovorenih projekata je 1,4 milijarde maraka, i to je nešto što smo uspjeli za poslednje četiri godine. Ti projekti će biti gotovi u roku od godinu i po do tri i po godine, i oni su zalog za budućnost. Buduće generacije će sigurno znati koliko je bilo važno što smo se odlučili na tako važan korak jačanja same Elektroprivrede i Republike Srpske. Zato mislim da je to najznačajniji rezultat, ne samo mene, već grupe ljudi koji učestvuju na realizaciji svih ovih projekata.

Spomenuli ste da nema dovoljno kadrova za sve sve projekte koje realizujete. Kako ih stvoriti?
– Nestalo je kadrova koji mogu da rade razvoj, nadzor i izvođenje ovakvih objekata, zato posebnu zahvalnost dugujemo prema nekoliko desetina momaka i djevojaka. Oni su ovim projektima posvetili svoje vikende i produženo radno vrijeme, sve u želji da što prije dođemo do realizacije. Njihove karijere će u budućnosti biti značajne, jer će oni biti prekaljeni kadrovi za investicije u energetici. To što ćemo izgraditi nove objekte i dobiti novu energiju neće biti naš jedini rezultat. U istom rangu je i to što ćemo jedini na Balkanu imati 30 do 50 novih kadrova koji će moći graditi objekte u drugim državama. Vjerujem da ćemo i mi nastaviti sa razvojem sa našim energetskim potencijalima i ubijeđen sam da će se u narednih 50 godina napraviti još dosta energetskih objekata, ukoliko se buduće garniture vlasti budu opredijelile da proizvode a ne da troše. Kad po sadašnjoj cijeni struje izračunamo spomenutih 1300 GW energije, godišnji prihodi će biti povećani za 300 miliona KM. To je novac kojim će te investicije biti otplaćivane, drugi dio za plate i obaveze preduzeća koja ih održavaju, a treći dio će ostati za investicije u nove projekte. Neki od potencijala su sigurno rijeka Bosna, HE Bileća, vjetropark Donja Trusina, solarna elektrana Trebinje 2, kao i potencijal srednje i donje Drine, gdje postoji saglasnost Srbije i BiH da se taj potencijal iskoristi.

Kakav je odnos onog što se ulaže u nove objekte spram onog što se mora uložiti u remont postojećih objekata?
– Investicije u termoelektranama, u smislu revitalizacije, sve su teže, jer bankarski sektor ne želi da finansira projekte koji imaju određenu emisiju štetnih gasova i čestica. Zbog toga mi moramo doći do svog potencijala koji ćemo izdvojiti iz investicionog ciklusa i preusmjeriti u održavanje pogonske spremnosti prvenstveno postojećih termoelektrana, jer smatram da imamo tri hidroelektrane u “dobroj kondiciji”, koje mogu nastaviti proizvodnju uz prateće revitalizacije. Mi definitivno imamo zahtjeve energetske zajednice za dekarbonizacijom, ali znamo i da je usljed energetske krize, jedna Njemačka “probudila” stare termoelektrane i rudnike, i oni povećavaju emisiju. Sve ovo što smo govorili oko investicija ide u smjeru da imamo našu energiju i da u budućnosti ne kupujemo od drugih. Politika oko emisija ugljendioksida se mijenja, ali će cijene na kvote emisija morati da se plate. Ali mi koji toliko snažno ulažemo u obnovljive izvore energije, očekujemo da ćemo naplatiti određene zelene sertifikate i tako plaćati naknade za emisije ugljendioksida koje nas sleduju.

Tema jednog od panela Samita energetike u Trebinju jeste digitalizacija u energetici, uvođenje pametnih brojila… Šta nas očekuje na ovom planu?
– Moramo da pratimo trendove koji će neumitno doći. Jedan od njih je digitalizacija u energetici i takozvana pametna energetika. To znači da svaki potrošač u RS i proizvođač bude umrežen u jedan softver koji će sabirati i kontrolisati i potrošnju i proizvodnju domaćeg konzuma i kod snabdjevača. Mislim da ima dosta prostora da se napreduje u tom segmentu, pogotovo jer ćemo imati mnogo izvora obnovljive energije koje će biti teško balansirati i održavati njihovu stabilnost. Vjetroelektrane proizvode energiju noću kad je nam ne treba toliko. Isto tako, danju se proizvodi više iz solarnih elektrana. Da bi se sve to balansiralo, pametna energetika neće moći bez baterijskih sistema, koji će biti sve aktuelniji u budućnosti. Skladištenje energije neće služiti za čuvanje energije, već za pakovanje dnevnih dijagrama potrošnje. Zapravo, sve manje imamo dnevni dijagram, već sekundni i u zapadnoj Evropi se u sekundama kupuje i prodaje energija, a mi trenutno balansiramo energiju na 15-minutnom nivou. Što prije dođemo u fazu da radimo u sekundama, nećemo morati davati novac iz našeg sistema onome ko je uredio svoj sistem, jer mi nismo uredili svoj. Vrlo je važno da formiramo jedan cijeli odjel koji će se baviti ovom pametnom tranzicijom u energetskom sektoru, sa aspekta investicija u segmentu obnovljivih izvora, jer ako se ne budemo spremili, plaćaćemo cehove naše neaktivnosti. Moramo se u ovoj godini opredijeliti za ugradnju pametnih brojila, a ona ne služe samo za daljinsko čitanje, već brojila koja imaju prateću opremu za potpunu kontrolu i potrošnje i proizvodnje u balansnoj grupi. Vjerujem da će nam za taj proces trebati minimum tri godine.

Ušli ste u projekat subvencionisanja solarnih ploča za domaćinstva, čime masovnije dobijamo kombinaciju proizvođača i potrošača. Jeste li zadovoljni odzivom i koliko je naš zakonski okvir prilagođen tome?
– Kad govorimo o prosumerima, RS je u prednosti jer ima dobar zakon o proizvođačima energije iz obnovljivih izvora, zatim zakon o električnoj energiji, tako da nemamo prepreka za instalaciju solarnih panela na kućama. Pošto se taj posao ne isplati raditi u vlastitoj režiji, mi smo se odlučili da subvencionišemo izgradnju takvih sistema. Građani bi platili polovinu projekta, a zauzvrat bi imali 25 godina energetske samostalnosti. Pored promocije u medijima i angažovanja agenata koji su obilazili domaćinstva, dobili smo mali broj prijava. Očekivali smo oko 50.000, a dobili sam oko 5.000 prijava. Mi ćemo obići te prijave i utvrditi mogućnosti realizacije. Paralelno sa tim, tražimo izvođača radova i vjerujem da ćemo sledeće godine imati u funkciji tih 5.000 domaćinstava sa vlastitom energijom. Ta domaćinstva će 25 godina imati besplatnu energiju, neće plaćati ni energiju, ni mrežarinu, već će prvih 10 godina plaćati 50 odsto vrijednosti te elektrane, a to će biti niže nego račun koji trenutno plaćaju. Nakon 10 godina, oni 15 godina imaju nula troškova. Pri tome, moći će povećati potrošnju za oko 20 odsto, u tom omjeru biti komotniji što se tiče potrošnje, a i dalje će to biti iz njihovih izvora, dakle besplatno.

Na Samitu energetike u Trebinju biće riječi i kako se region može pozicionirati na energetskoj mapi svijeta. Koja su vaša prva zapažanja na tu temu?
– Čudim se zemljama koje daju koncesije privatnim kompanijama, bez obaveza za isporuku energije za domaću privredu i stanovništvo, a znajući da su pretežno uvoznici energije. Moje mišljenje je da je veoma važno da sve zemlje u okruženju moraju prvo napuniti svoj proizvodni portfolio, da dođu u fazu izvoza, a onda da daju koncesije privatnim kompanijama. U suprotnom, moraće kupovati energiju tih kompanija po drastično većim cijenama, koje neće moći fakturisati građanima. Slovenija 30, Hrvatska više od 20, Mađarska uvozi 30 odsto struje, Crna Gora je izbalansirana, HZHB takođe uvozi, Elektroprivrede RS i BiH su izvoznici… Srbija sa otvaranjem TE Kostolac neće biti zavisna od uvoza. Energetika je budućnost, 21. vijek će biti vijek energije i hrane. Mi još mnogo toga treba da uradimo da poljoprivredne površine iskoristimo za proizvodnju hrane, a na dobrom smo putu da budemo energetski nezavisni duži niz godina. Takođe, mišljenja sam da male elektrane ispod jednog megavata ne trebamo praviti, jer time samo kvarimo vodotokove, a ne dobijamo odgovarajući efekata u proizvodnji. Mi više ne subvencionišemo privatne proizvođače, dijelom i zbog toga što su cijene na tržištu sada mnogo veće od onog što smo mi davali.

DODATNI POSLOVI
Razvojni planovi RS su i da stvorimo direkciju za energetsku efikasnost, a to znači i uštedu jeftinoplasirane energije. Važni su projekti energetske efikasnosti javnih ustanova, a mi možemo raditi u tom dijelu razvojem obnovljivih izvora. Jedna od ideja jeste da ugrađujemo solarne elektrane na javnim institucijama u RS, čime će one smanjiti svoje račun za struju i imati energetsku održivost. Takođe, naše deponije otkrivke na dvije elektrane možemo privesti namjeni tako da tu ne bude samo humus, već a to budu površine za nove solarne elektrane. Potencijal je i izgradnja fabrike gipsanih ploča u Ugljeviku, zajedno sa kineskim partnerima, jer u procesu odsumporavanja imamo dosta gipsa kao nusproizvod. Takođe, ranije su bile rađene studije za izgradnju cementare u Gacku. Taj potencijal zbog velikih količina laporca treba iskoristiti u budućnosti. To su sporedni efekti u našem sistemu, a potrebni su nam kadrovi da bi razvijali ove segmente, i kako bi došli do novih prihoda.

CRNA GORA I HRVATSKA
Imamo bratske i prijateljske odnose sa EPCG i usaglasili smo brojne stavove po pitanju bliske saradnje na tehničkom nivou. Oni su zainteresovani za izgradnju HE Boka – Sutorina. Mi imamo nezavršene račune sa Hrvatskom oko HE Dubrovnik 1, i HEP je izrazio želju da se nastavi sa izgradnjom Dubrovnik 2. Tu smo u nekoj vrsti raskoraka i već su aktivne izrade studija opravdanosti i jedne i druge projektne varijante. Ona koja se potvrdi da je bolja za Republiku Srpsku, mi ćemo je predložiti Vladi RS. To ćemo znati do kraja ove godine.

PARTNERI
Svaka Elektroprivreda mora da ima tim pravnika, ekonomista i tehničkih lica. Impresioniralo me je kad sam vidio da naš mađarski partner Lugos Renewble ima u potpunost razvijene sve te sektore. Kad govorimo o domaćim kompanijama, ne mogu da ne istaknem Integral inženjering, kompanija koja je završila sve projekte koje je započela kod nas. Važno je da održe taj sistem na visokom nivou, jer oni mogu da rade objekte i van RS. Gradeći investicije u našem sistemu su napravili niz ozbiljnih kadrova koji mogu da izvode radove u hidrotehnici, što ne može da radi ni jedna kompanija sa Balkana. Naravno da ima i drugih kompanija sa kojima sarađujemo, ali ove dvije koje sam pomenuo se ističu time što su opredijeljene da investicije završavaju u vlastitoj režiji, a ne putem podizvođača.