Prepolovljenu ovogodišnju sadnju duvana, koja tek što je završena prije dvadesetak dana, dodatno su prepolovile bolesti ove biljke, što zabrinjava ovdašnje poljoprivrednike, ali i nadležne u opštini Ljubinje, koja ionako nema dovoljno sredstava za redovne troškove.

Dragoljub Sorajić, šef Odsjeka za privredu opštine Ljubinje, kaže da je samo prije tri godine sadnja bila na oko 150 hektara, da bi se prošle godine svela na svega 70 hektara, a ove godine je pod ovom kulturom bilo zasađeno samo 40 hektara, od čega je polovina bolesnog struka.

"Da se održalo i ovih 40 hektara, poljoprivrednici bi imali korist, ali je stanje dosta loše, jer ima dosta bolesti u duvanu. Po našoj procjeni, od 40 do 50 procenata je bolesnih strukova koji su oboljeli od virusa već petnaestak do dvadeset dana nakon sadnje", kaže Sorajić.

Kaže da nisu ni tražili pomoć od resornog ministarstva, osim savjeta koje su dobili još prije nekoliko godina, kada je dolazila nadležna komisija Ministarstva poljoprivrede i dala im upute o zaštiti, ali su vremenske prilike uslovile oboljenja, odnosno, zaštita nije koristila, jer je bilo dosta kiše, pa se nije mogla nanositi zaštita.

Ostalih 50 procenata je, kaže, zdravo i sa njih se, za sada, može očekivati solidan prinos, iako će se i među biljkama koje su zahvatile bolesti jedan dio iskoristiti, jer ima tu i zdravog lista.

Nažalost, jedan dio je potpuno neiskoristiv i poljoprivrednici tu zemlju već preoravaju, kako bi je priveli drugoj namjeni, ali se susreću sa problemom sadnje drugih kultura, s obzirom na to da je ovo uglavnom bezvodan kraj, a sistem navodnjavanja tek treba da otpočnu raditi.

Pored duvana, ljubinjski poljoprivrednici se susreću i sa problemom prodaje smilja, jer ni ovu kulturu, za kojom je vladala prava pomama i u Ljubinju je čak bila otvorena destilerija, danas niko ne otkupljuje.

Ljubinjski domaćini iskreno kažu da su ranijih godina dio roda duvana prodavali i na crnom tržištu, jer su morali živjeti od nečega, ali da su sada i tu pooštrene mjere, pa su okrenuti proizvodnji povrtarskih kultura, gdje se jedino nadaju skorim počecima radova na izgradnji natapnog sistema, jer se drugačije ne mogu baviti uzgojem povrća.