Turci će u nedjelju glasati na parlamentarnim izborima koji bi mogli da preoblikuju politički sistem te zemlje i odrede budućnost predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana čija se partija, koja želi mandat da izmijeni ustav, sada suočava sa najvećim izbornim izazovom poslije 13 godina na vlasti.

Izbori za novi saziv 550-članog parlamenta, na kojima pravo glasa ima 56 miliona Turaka, održavaju se u kritičnom trenutku u modernoj istoriji ove zemlje, s obzirom na neizvjesnost koja lebdi iznad njenog puta ka EU, njene sposobnosti da kontroliše 1.300 kilometara dugu granicu sa Irakom i Sirijom, i budućnosti 1,8 miliona sirijskih izbjeglica u Turskoj.

Erdogan, koji je više od 10 godina bio premijer prije nego što je u avgustu 2014. postao predsjednik, želi da vladajuća Partija pravde i razvoja, čiji je on suosnivač, obezbijedi sebi dvotrećinsku većinu kako bi izmijenila ustav i pretvorila parlamentarni sistem u predsjednički.

Međutim, nakon što je AKP osvojila tri ubjedljive pobjede na opštim izborima 2002, 2007. i 2011. godine, sada se javljaju prvi znaci slabljenja podrške koju ova partija uživa, dok ekonomski rast posustaje, a sve su žešće polemike o onome što kritičari vidi kao Erdoganove autoritarne tendencije.

Nekoliko anketa je nagovijestilo da bi AKP mogla da osvoji daleko manje od 50 odsto glasova koliko joj je pripalo 2011. godine, te joj sada predviđaju od nešto ispod 40 odsto do 45 odsto glasova, što znači da bi mogla da joj izmakne dvotrećinska većina, pa čak i prag od 276 mjesta koliko je potrebno za prostu većinu.

Erdogan i premijer Ahmet Davutoglu obilaze zemlju uzduž i popreko nastojeći da opsežnom kampanjom pred izbore, na kojima učestvuje 31 politička stranka, dopru do 56 miliona turskih glasača, pod sloganom "Dok drugi pričaju, AKP deluje".

Glavna neizvjesnost je vezana za pitanje da li prokurdska Narodna demokratska partija, koja zagovara liberalnu socijalnu politiku, može da pređe težak prag od 10 odsto glasova koliko je potrebno da bi osvojila mjesta u 550-članom parlamentu.

U slučaju da uspije da taj prag pređe, HDP bi mogla da osujeti ambicije AKP o osvajanju dvotrećinske većine, odnosno 367 poslaničkih mjesta koliko je potrebno za izmjenu ustava napisanog poslije vojnog puča 1980.

Postoji, čak, mogućnost da AKP ostane i bez većine od tri petine, što je 330 mjesta, koliko je potrebno da bi se sazvao referendum o promjeni ustava.

A ukoliko glavna opoziciona Republikanska narodna partija, trećeplasirana Partija nacionalističkog pokreta i HDP dobiju značajan broj glasova, AKP bi čak mogla da izgubi većinu, što bi je primoralo da oformi koaliciju, prvi put otkako je na vlasti zamijenila svjetovne provojne vlasti 2002. godine.

AKP se nada da će joj povjerenje glasača donijeti napori u izgradnji nove infrastrukture i obećanja o novim projektima, uključujući gigantski treći novi aerodrom za Istanbul, ultrabrzinsku železničku liniju Istanbul-Ankara i novi tunel iz više nivoa ispod Bosfora.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane ocijenjuje da je AKP još uvijek favorit i da turski birači još uvijek ne žele da žrtvuju Erdogana time što bi izabrali opciju koja nije provjerena i koja bi predstavljala svojevrstan prelaz u neizvjesnu i nepredvidljivu budućnost.

Tanjug