doc. dr. Saša Čekrlija sa Fakulteta međunarodnih odnosa i diplomatije u Mostaru u ekskluzivnom intervjuu koji drugi mediji i internet portali nisu htjeli/smjeli da objave govori o migrantskoj krizi, intervenciji Rusije u Siriji, izazovima koji nas čekaju, promjenama svjetske karte interesnih sfera...

Šta je trenutno osnovni problem Evrope kaku poznajemo?

Čekrlija: Glavna zadaća EU je kako za početak uspostaviti kontrolu nad procesom migracija koje su postale toliko masovne da sada područja ranijeg stanovanja napuštaju kompletne porodice. Ranije ste imali situaciju da su u kretanjima bili samo muškarci u punoj snazi iz razloga što su migracije bile sporadične i veći dio migrantske rute je bio ilegalna aktivnost. Nakon što su države otvorile granice i pozvali izbjeglice na prijem (konkretno Njemačka), pokrenuli su se svi. Bliski istok i sjever Afrike. Danas dnevno u svaku državu koja je na ruti migracija uđe između 3 i 5 hiljada ljudi. Toliki broj je nemoguće evidentirati na pravi način, pružiti ljekarsku i drugu pomoć, a tek ih je nemoguće zadržati i kvalitetno nadzirati takve centre. Te ljude treba razumjeti, ali olako je shvaćeno da treba dići rampe i da će se sve završiti čim talas ljudi prođe kroz vašu zamlju. Tek počinje da se talasa. To je zadaća, dakle uspostaviti kontrolu nad pomenutim, a problem je spremnost Turske da učestvuje na način kako Brisel i Berlin žele.

Zašto?

Čekrlija: Pa jednostavno, Turska je u procesu EU integracija već skoro 27 godina i nisu se mnogi makli u pregovorima, jednu ili dvije stepenice, odnosno poglavlja. Mislim samo jedno poglavlje da je otvoreno. Turska je u velikom talasu proširenja primila jak šamar kada je prihvaćeno da dio Kipra uđe u EU u situaciji zamrznutog konflikta. Turska to poniženje nije zaboravila i danas ima snažne adute da otežava proces kontrole i zaustavljanja migracija. Plan koji će uslijediti kao inicijativa Brisela će vjerovatno pokušati većinu centara prebaciti na teritoriju Grčke, ali time neće biti riješen problem ni najmanje jer u Turskoj trenutni ima više od 2 miliona izbjeglica koje mogu biti usmjerene prema zapadu u svakom momentu. Nije kancelarka Merkel u Tursku išla u šoping već da pokuša pridobiti Ankaru da učestvuje u planu zaustavljanja koji odgovara Briselu.

Da li je ovo pretežak izazov za EU?

Čekrlija: Sigurno da jeste, ovo bi trebala biti rutinska akcija ujedinjene Evrope koja ima snažne resurse. Pola milijarde Evropljana bi moralo prepoznati svoju superiornost u prvobitnom prihvatu pola miliona ili milion ljudi i naknadnoj akciji reparacije njih 60-70 % u narednom trogodišnjem periodu. Ovako su sijevnule optužba da neko u tuđe ime odlučuje koliko će migranata prihvatiti uz obavezu socijalizacije i integracije u društvo što dovodi do pogoršanja bilateralnih odnosa među mnogim članicama. I sam Šengen je doveden u pitanju i trenutno je suspendovan na određenim područjima uz pojačane unutrašnje kontole kretanja ljudi. Ljudi moraju biti vraćani nakon što prođu najjači talasi migranata. U suprotnom će ostati prazni prostori sa kojih dolaze a EU ni nakon raspada neće moći kontrolisati situaciju unutar svojih granica?

Kako vratiti ljude kada u Siriji bjesni rat? U Iraku, Libiji, Afganistanu je poslijeratni haos?

Čekrlija: Migracije ne mogu biti izolovan proces već se sve mora posmatrati u kontekstu ukupnog i održivog rješenja. Migranti dolaze iz više od 20 zemalja, sa njihovim vladama se mora uspostaviti svakodnevna komunikacija i mora im se ponuditi pomoć u prihvatu ljudi koji će biti vraćeni uz obavezu da ne smiju biti krivično gonjeni. Njima za početak trebaju hrana i uslovi za uslovno i humano stanovanje. To za EU nije i ne smije biti problem. Takođe, potrebno je pogledati se u ogledalo i priznati da borba protiv terorista koji su proglasili državu na teritoriji Sirije i Iraka nije dala rezultat te da treba razmotriti ruski pristup njihovog eliminisanja uz pojačavanje diplomatske inicijative za politički dogovor u Siriji i što ranije izbore. Siriji realno treba više od 30 milijardi dolara u naredne 3 godine i to Brisel realno može obezbijediti. Paralelno s tim se može vršiti povratak većine migranata koji ne dobiju azil. Dakle, uslov je eliminisanje prisustva terorista na snažan koordinisan način svih koji su za to zainteresovani. Nezainteresovane je jednostavno prepoznati i njih treba isključiti iz procesa. Treba reći da dio ljudi treba zadržati i integrisati u društva, ali to je već na stvari prema zakonima tržišta. Obrazovani već nalaze posao i dobijaju privremene dokumente i njihova budućnost je već sada izvjesnija. Švedska na tom modelu već ima značajno učešće od 16% stanovništva koji nisu rođeni u Švedskoj dok je npr. najmanje stranaca u Poljskoj, manje od 1%. Dakle, prihvat određenog broja ljudi uz jasno definisane pravc i modele kontole tog prihvatanja je moguć i ne predstavlja opasnost za zajednicu kakvu je sanjao Šubert.

Da li je ruska intervencija opravdana u Siriji?

Čekrlija: Koliko mi je poznato Rusi su se uključili u bombardovanje paravojnih snaga na poziv zvaničnih institucija Sirije, a posjeta Al Asada Moskvi je potvrdila puni legitimitet toj akciji. Da li će vazdušna intervenicija opravdati očekivanja to ostaje da se vidi u narednom period.

Vidite li u budućnosti proširenje ruske akcije na Irak?

Čekrlija: Različiti scenariji su mogući. Rusi imaju strah od terorističkih aktivnosti na području Kavkaza, dakle na svom tlu i znaju da je bolje da se sa potencijalnim naprijateljem tučete dalje od svog dvorišta, što dalje od svojih granica. Teroristi vjerovatno neće mirovati ukoliko budu protjerani sa teritirije Sirije na susjedni Irak, niti će izgovor za širi talas migracija prestati jer treba napomenuti da većina migranata dolazi bez ikakvih dokumenata i legitimišu se kao Sirijci. U tom slučaju bi se većina izjašnjavala kao Iračani.

Šta možemo očekivati u periodu koji je pred nama?

Čekrlija: Teško je reći, zamislite da vam je neko prije godinu dana rekao da će Rusija u Siriji bombardovati snage koje potpomažu SAD, a da će na zemlji protiv istih tih snaga ratovati Iran i Hezbolah, rekli biste mu vjerovatno da je lud. Danas je to realnost. Mnogo toga će zavisiti i od Grčkog ekonomskog oporavka jer su oni značajna karika u kontroli procesa o kojima smo govorili, ali je sigurno i to da će ublažavanje sankcija Rusiji biti neminovnost u narednom periodu. Ne treba zaboraviti na izbore u SAD koji predstoje kao i na Britanski referendum o EU. Jedno je sigurno, karta svijeta sa interesnim sferama koja je važila do 2013. godine je pomjerena u stranu, sada svi nastoje ucrtati što širu sferu za sebe kombinacijom vojne moći i ekonomske zavisnosti drugih.

Za kraj razgovora pitanje, može li BiH postati migrantska ruta?

Čekrlija: Ne može, to je bespotrebno skretanje velikog broja ljudi sa sadašnje rute dok bi oni kasnije ponovo došli pred vrata Hrvatske. Ukoliko bismo se našli na ruti masovnih migracija, to bi značilo da je Brisel izgubio svaki uticaj u tim procesima i da se svako zabavio isključivo samim sobom te da je situacija izmakla kontroli. Na samom početku problema sa migracijama Brisel je odbacio BiH kao tranzit imajući u vidu unutrašnje rovito stanje u BiH koje lako može biti upotrijebljeno za manipulacije i nestabilnost BiH. To je bio racionalan potez.