Do prije pola godine sam smatrala da treba da damo doprinos procesu formiranja vlasti na nivou BiH, ali više ne razmišljam tako, jer sam vidjela da Republika može da funkcioniše samostalno i da može bez BiH, kaže u intervjuu za “Glas plus” Predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović.
Ona poručuje da postoji određena šteta po Srpsku zato što su zaustavljeni neki projekti, ali da će naši ljudi ovdje sve više vidjeti razumjeti s kim mi živimo i kako oni hoće da nas tretiraju.
- Smatram da će sve to ojačati Republiku Srpsku i da će ovo neformiranje vlasti ojačati svijest naših građana da smo kadri i da možemo sami, da znamo ko smo i šta smo i da ne damo da nam se to dira. Hoćemo da živimo zajedno, ali nećemo i ne damo da nam se bilo šta nameće, jer ni mi nikome ništa ne namećemo - kaže Cvijanovićeva.
Koga smatrate najodgovornijim za zastoj u procesu formiranja vlasti na nivou BiH?
Podjednako SDA i ove naše ljude iz Republike Srpske koji su izgubili izbore i sjede u foteljama bez ikakvog političkog legitimiteta, ali i bez funkcionalnosti. Naravno, ne želim od odgovornosti da izuzmem ni međunarodnu zajednicu, jer je neko nasavjetovao SDA da se ponaša tako kako se ponaša.
Šta treba da rade ljudi iz SDS-a i PDP-a koji su na funkcijama na nivou BiH, da li treba da se povuku?
Smatram da je trebalo da se povuku, ali oni te fotelje brane kao ne znam ni ja šta. Međutim, neumoljiva činjenica je da su im građani poslije četiri godine njihove vlasti u Sarajevu rekli da nisu zadovoljni onim što su oni tamo radili i da tamo treba da dođe neko drugi. Ali kako vrijeme odmiče, ja sve manje razmišljam o tome i to mi nije na dnevnom redu.
Srpska neće da podrži slanje ANP-a u Brisel, a Željko Komšić i Šefik Džaferović bez toga neće da imenuju Zorana Tegeltiju za predsjedavajućeg Savjeta ministara! Gdje je izlaz?
Želim da naglasim da formiranje vlasti za mene više uopšte nije politička tema, jer sam dobila dokaz da možemo bez toga. Imate Mostar u kojem već dugo ne mogu da se održe izbori, a ovo je jedna politička igra u kojoj od cijele BiH nastoje napraviti Mostar sa tom varijacijom da tamo uopšte ne možete da održite izbore, dok u BiH možete, ali ne možete da sprovedete rezultate. To namjerno rade u Sarajevu sa ciljem da svijetu pokažu da BiH ne može da funkcioniše i traže da bude potpuno centralizovana zato što je mrze ovakvu kakva je, jer mrze Republiku Srpsku, entitete, kantone...
I gdje to može odvesti?
Mislim da će nas sve ovo ojačati. Njihova platforma se otprilike svodi na “ako nije po mom, neće biti nikako”. Izvinite, ali neće biti po vašem, biće onako kako se dogovorimo. Oni žele da uslovljavaju i da pokažu da je to formula za uspjeh, a ja govorim da je to formula za neuspjeh. Ako oni žele da žive u neuspjehu, neka žive bez nas, mi želimo da živimo u uspjehu i da jačamo Srpsku. Ne smeta nam ni FBiH, ni kantoni, pa ni oni koji sjede gore u Sarajevu, bez obzira na to ko su oni. Varaju se u Sarajevu ako su mislili da će da nas nečim uslove i tako pogaze, jer se sve dešava kontra. Ne treba da trošimo energiju, jer smo došli u situaciju da imamo ljude koji navodno brane BiH, a oni je u stvari urušavaju. I šta mi treba da radimo, da usmjerimo sav svoj politički rad na to da spašavamo ono što oni urušavaju?!
Uskoro ili preciznije 19. novembra će tačno godinu dana otkako ste položili zakletvu i preuzeli funkciju predsjednika Republike Srpske. Kako ocjenjujte prvu godinu mandata?
Bilo je prilično dinamično, ali s obzirom na to da sam ranije radila na poslovima koji su više operativnog i dnevnog karaktera, lakše mi je obavljati ovaj posao. Godina je bila izazovna, ali najznačajnije je da su naše institucije stabilne i da izvršavaju svoje obaveze prema građanima.
Šta je bio najveći izazov s kojim ste se susreli?
Na ekonomskom planu to je uporna borba za povećanje broja novih radnih mjesta i uporedo sa tim stvaranje pretpostavki za povećanje plata i penzija i te aktivnosti su nastavljene. Pored toga, a uzimajući u obzir nefunkcionisanje Savjeta ministara, izazov je bio održati naše krupne infrastrukturne projekte, a pri tome raditi na povećanju plata, penzija, uvođenju novih socijalnih prava i svemu ostalom, ali mi smo u tome uspjeli. Na političkom planu uvijek postoje izazovi pogotovo u ovakvoj BiH u kojoj dominiraju politike iz Sarajeva koje su uporno usmjerene protiv Republike Srpske zbog čega stalno morate da budete budni.
U vezi s tim pitanjem je borba neprestana?
Tako je. Morate neprestano da se borite protiv tih i takvih politika, a istovremeno morate da se nosite sa realnim problemima i radite na svim ovim ekonomskim stvarima o kojima govorimo.
Koja funkcija je zahtjevnija - predsjednika Vlade ili predsjednika Republike?
Sa aspekta dnevnog funkcionisanja i potrebe da u trenutku odgovorite svakom zadatku sigurno je da premijer i Vlada imaju mnogo zahtjevniji taj operativni balast. S druge strane, s pozicije predsjednika imate mnogo manje prostora da napravite grešku, jer se sva krupna politička pitanja prelamaju preko funkcije predsjednika tako da nemate prostora da napravite grešku.
Na funkciji predsjednika Srpske naslijedili ste Milorada Dodika. Da li je to teret ili privilegija?
Meni je to privilegija zato što nemam nikakvo opterećenje, jer smo dugo godina zajedno u timu. Predsjednik Dodik ima politički kapacitet koji nikome ne treba objašnjavati, niti dokazivati i to je za mene uvijek bilo stimulativno. Nas dvoje, kao ni naši saradnici ne pripadamo garnituri uspavanih salonskih političara, jer volimo ljude, teren, volimo da rješavamo probleme. Meni su najgori dani kada ide sastanak za sastankom i kada moram da sjedim u kabinetu, a najljepši su kada izađem na teren, razgovaram sa ljudima i doprinesem rješavanju nekog konkretnog problema.
Kako doživljavate ocjene da su svi nosioci najvažnijih funkcija u Srpskoj, znači i premijer Višković i vi, u sjeni Milorada Dodika?
Ne mislim da je pitanje da li ste u nečijoj sjeni, jer svaki čovjek koji se nađe na nekoj poziciji mora da unese nešto svoje lično u upravljanje tom institucijom. Jasno razumijem svoju poziciju i da sam dio zajedničkog time bez obzira što obavljam inokosnu funkciju. Predsjednik Dodik nesumnjivo ima politički kapacitet i moć koji proističe iz njegove sposobnosti da brzo prepozna problem, donese odluku i angažuje one koje treba da taj problem rješavaju. Ta politička snaga proističe iz ličnog autoriteta i karaktera, tako da ne doživljavam da je neko u sjeni dok god svoj posao radi kako treba i može da doprinese u tom zajedničkom timu. Nikada nisam osjećala ni da sam u sjeni, ni da nisam u sjeni.
Kako ocjenjujete rad premijera Radovana Viškovića i njegovog kabineta?
Vlada dobro radi svoj posao. Oni su na liniji onoga što je od ranije zacrtano i prepoznaje se taj kontinuitet i opredjeljenje da imamo jake institucije i da uvijek treba da teže da rade još bolje i još više.
Da li je lakše biti predsjednik Vlade u sadašnjim okolnostima ili u periodu kada ste Vi bili na toj funkciji?
Ne znam kako će zvučati, ali jeste sada lakše. Ja sam na čelo Vlade došla u martu 2013. godine u jako teškom periodu kada se ni blizu nismo bili izvukli iz globalne krize. Poslije toga smo imali prirodne katastrofe i mnogo drugih problema, ali već od polovine 2016. godine je bilo mnogo lakše raditi. Sada je još bolja situacija, vidimo da se radi rebalans imamo više prihoda...
Zbog prirode svega što ste do sada radili, možda i najbolje u RS poznajete procedure i proces evropskih integracija. Kako ocjenjujete taj proces kada je u pitanju BiH?
Nikako. U totalnom je zastoju iz prostog razloga što nije urađeno jednostavna stvar, a to je sprovođenje izbornih rezultata. S druge strane, razumijem sve što se dešava u Evropskoj uniji, jer ima mnogo simbolike u odluci da se kaže “ne” početku pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Upravo to sam htio da Vas pitam. Kakvu poruku je Evropska unija time poslala?
Pored Republike Srpske koja je i moj i treba da bude prioritet svih nas, moja druga politička matrica je da treba da budemo dio EU iz ekonomskih, bezbjednosnih, socijalnih i niza drugih razloga i nemam nikakvu dilemu u vezi toga. Ali sada se pojavila jedna nova dimenzija koja prolazi nedovoljno zapaženo od strane javnosti. To je da Makedonija koja je u decembru 2005. godine dobila status kandidata, 14 godina nakon toga ne može da dobije datum za početak pregovora. Šta se desilo u međuvremenu? Od Makedonije je traženo da promijeni ime i oni su to uradili. Traženo je da u ustav ugrade još neku etničku zajednicu i oni su to uradili sa Albancima. Uradili su sve što je od njih traženo i na kraju ne dobiju datum. Ima li u svemu tome simbolike? Naravno da ima!
A to je?
Mi treba da usvajamo standarde koji su dobri za naše građane i ako nas to dovede do članstva u EU koja će sigurno biti drugačija, nego sada, to će biti odlično. Ali stavite se u ulogu domaćih političara koji promovišu evropski put. Šta da odgovore onome ko dođe i kaže “u Makedoniji su promovisali evropski put i šta bi”?! Znate li koliko je nama postavljano raznih uslova i gdje bi mi bili da smo pristali na sve te uslove?!
Ne bi nas bilo?!
Tako je. Sjećam se kada smo potpisivali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju da su svi govorili da će ovamo odmah da nagrnu investitori i ovo i ono. I šta se epohalno desilo? Nije ništa. Zato sam na neki način i razočarana.
Salonski političari
Rekli ste malo prije “uspavani salonski političar”. Ko vam prvi pada na pamet?
Hoćete da vam baš otvoreno kažem?!
Da.
Mladen Ivanić. On mi se uklapa u tu sliku političara koji vole da sjede u fotelji, a da kod njih dolaze i odlaze.
Prvih pet koraka
Ako kažemo da na putu do EU ima sto koraka, gdje je BiH?
Na prvih pet. Mi još nismo ni kandidat, već samo potencijalni kandidat. Bili bi kandidat da smo sproveli rezultate izbora i formirali vlast. Nakon dobijanja statusa kandidata predstoji mukotrpan posao do dobijanja datuma za početak pregovora, a kada dobijete datum onda predstoji najveći posao. Zato smo na prvih pet koraka.
Šta Vi mislite o ovome?