.jpg)
Saopštenje koalicije Saveza za promjene:
Da je živ i da vidi bilbord koji se nadvio nad mostom u Trebinju, koji nosi njegovo ime, Ivo Andrić bi momentalno i bezuslovno vratio Nobelovu nagradu. Na velikoj slici u toplom zagrljaju kiselo se smješkaju Dodo, Veljo i Luka, borci otadžbinskog rata sa zajedničkih sedam dana ratnog staža. Neupućeni će se upitati otkud Veljko Buđen u tom sendviču, a upućeni znaju da je pošteni Veljo gospodar trebinjskih voda iliti čovjek koji, uz Dodikov blagoslov, a bez znanja gradske uprave, jedini ima koncesiju na korišćenje Trebišnjice i drugih rječica i izvora na teritoriji grada, i to na više decenija. Grad od toga nema ništa, a šta imaju Mile i Luka, tačno ne znamo, ali poznajući ih, sigurno je da imaju dosta. Valja pored HET-ovih para uzeti koji milion maraka i od ribarstva. Ako se od Veljovih ribica prave samo sardine za pakete kojima se kupuju glasovi i to je dosta. Zato pogledom nemilosrdnog kopca «tri musketara» šaraju mostom i okolinom, čuvaju Trebišnjicu, izvor njihovog bogatstva i nekako odozgo, kao da upozoravaju građane da ih ne diraju i da paze šta rade. Nego, izgleda su Dodo, Veljo i Luka smetnuli s uma onu narodnu da «ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji». A, mostarina se plaća već za šest dana. Dotle će trajati i onaj njihov kiseli osmjeh.
Šta Vi mislite o ovome?