I pojavi se, ipak, Rodoljub Drašković na nekom od sastanaka Hercegovačkog narodnog pokreta.
Nakon salvi kritika na račun vlasti u Republici Srpskoj i Milorada Dodika osnovao je, tako je to predstavljeno ,opozicioni Hercegovački-narodni pokret- Rodoljub Drašković. Potom se, u javnosti, pojavljivao u društvu čelnika SDS-a Mirka Šarovića .Nakon toga se neko vrijeme nije oglašavao, a onda se, nedavno, pohvalno izrazio na račun odluke lokalne vlasti, dakle lokalnog SNSD-a.
Lokalni mediji su prenijeli da je “Drašković rekao da je donošenje skupštinske odluke o osnivanju slobodne zone u Trebinju pozdravio najuspješniji privrednik grada Rodoljub Drašković koji je naglasio da će ovakav vid udruživanja i prilagođavanja privrede zakonima slobodnog tržišta dovesti do boljih poslovnih rezultata kompanija koje su pretežni izvoznici, privlačenja novih investicija, a samim tim i povećanja standarda svih građana”.
Naravno ova odluka ide njemu u korist i prirodno je što je i podržava.
Više ništa i nikoga ne kritikuje niti se politički eksponira. Zanimljivo.
Još interesantnije je to što je nosilac liste HNP-a Slavko Vučurević čovjek koji je nadaleko poznat, ali ne po političkoj mudrosti nego po istupima koji su Trebinje dugo držali na mjestu broj jedan po negativnim i neprimjerenim porukama i rječniku tadašnjeg prvog čovjeka grada i njegovih tadašnjih saradnika.
Ono “dobro” što je Vučurević uradio za pojedince jeste što je zaposlio brojne članove svoje bliže i dalje porodice, a uhljebio i saradnike za koje je smatrao da su mu desna ruka.
Ispostavilo se da je “hranio” svoje neprijatelje, jer su nakon lokalnih izbora 2016. godine mnogi od njih, odmah nakon njegovog izbornog poraza, prešli na drugu stranu.
Nezaobilazno je pomenuti da ni Slavku ni sadašnjim vlastima u gradu takvi ne mogu biti desna ruka. Mogu biti samo slijepi poslušnici sve do momenta kad vladajuću strukturu zamijeni neka druga, pa onda opet pokušaju da izvedu isti manevar- preskok u druge redove.
Ali, ono zbog čega je Slavko Vučurević posebno loš izbor za, nazovi, opoziciju , a možda dobar za vlast u gradu jeste i činjenica da za njega ni 2016. godine, a ni sada neće glasati neki bliži članovi porodice. Kako onda očekivati da neko ko blizak nije zaokruži njegovo ime na listi.
Da li je Rodoljub Drašković svjesno birao Slavka Vučurevića za prvo mjesto na njegovo listi- pokazaće vrijeme , a i njegove političke i biznis kombinatorike.
Ono što se već sada da naslutiti jeste da će stranu mijenjati po ličnom nahođenju i bez nekih ideala i principa – baš kao što je to više puta radio i do sada. Naš izvor, blizak knezu od Hercegovine, kaže da Drašković ponovo pokušava da uspostavi dobre odnose sa predstavnicima vlasti u Trebinju.
Ništa neočekivano i ništa što već nismo nagovještavali, sudeći samo prema dosadašnjem ponašanju Rodoljuba Draškovića.
Ono što je intrigantno jeste ponašanje, kako je već nazvasmo, nazovi, opozicije. Ćute i prave se nevješti. A nevješti sigurno nisu, jer mnogi su samo takozvani opozicionari koji rade za svoje interese u čemu ih nikakve moralne dogme ne sprečavaju da se ponašaju u suprotnosti od politike koju zastupaju.
I, tako- i prije početka zvanične kampanje može se naslutiti “pobjednik” lokalnih izbora u Trebinju.
Čini se da na ovim izborima u ovom gradu gotovo svi rade za jednu stranu- za sadašnju vlast u Trebinju. Oni koji se malo razlikuju ne nude ništa što bi ih izdvojilo na površinu, i uglavnom samo “sabiraju” loše poteze protivnika. To je već viđeno i nema efekta.
Ali, da se malo vratimo na kneza. On pleše neki svoj ples, a “partnere” za igru bira u zavisnosti od njegovih raspoloženja i trenutnih poslovnih ideja,vizija i potreba. Sve za ličnu korist, nikako za dobro zajednice i naroda kome pripada.
A njegovi „partneri“ valjda imaju svoje razloge što opet uče korake nove kneževe „poskočice“....
A, u posljednje vrijeme, javnost ima priliku i da sluša i čita atake Rodoljubovog brata Vuka Draškovića na srpski narod u Crnoj Gori i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Ako se svemu ovome dodaju prijateljske i poslovne veze Rodoljuba Draškovića sa Milom Đukanovićem i DPS-om možda se u svemu može i povući paralela i izvući poneki zaključak. Za sve to vrijeme i jedan i drugi na srpskim teritorijama žive i stvaraju....
Ali, o tome nekom drugom prilikom.
Sada će biti zanimljivo šta će knez od Hercegovine smisliti tokom predizborne kampanje i za koga će se on politički „boriti“.
A trebinjska opozicija....neki će vjerovatno, u vremenu nakon izbora, pokazati šta su „osmišljavali“ zbog koga i za koga.
Šta Vi mislite o ovome?