Istorija trebinjske Industrije alata predstavljena je sinoć u Muzeju Hercegovine dokumentarnom izložbom, koju su povodom krsne slave grada i sabornog hrama – Svetog preobraženja Gospodnjeg priredili ova ustanova i kompanija „Svislajon IAT“.

Prema riječima direktora Muzeja Hercegovine Ivane Grujić – na 70 izloženih panela, kroz foto albume, važnije dokumente, pribilješke iz knjiga o fabrici autora Branka Vuleševića i Mladena Jokanovića, novinske članke „Glasa Trebinja“, ali i zaslužene plakete i priznanja – prikazan je svojevrsni sažetak 66 godina duge istorije najvažnijeg trebinjskog industrijskog giganta.

Ona je dodala da je izložba o istoriji alatnice istovremeno – i izložba o začecima modernog Trebinja, niza promjena u životu jednog malog grada, koji je upravo sa otvaranjem fabrike, idejama pristiglih stručnjaka i kroz stvaranje vlastitog kadra počeo da raste i razvija nove ustanove, društva i organizacije.

Izložbu je otvorio gradonačelnik Trebinja Luka Petrović podsjećajući da je trebinjska alatnica bila jedan od najvećih privrednih kolektiva u regiji sa preko 4.000 zaposlenih, koji su bili „i najpožrtvovaniji radnici našeg grada“, gigant koji je hranio i odškolovao najveći broj trebinjskih porodica, ali koji je i najzaslužniji za moderne obrise današnjeg Trebinja.

Petrović je podsjetio i na vrijeme ratne i poratne krize ovog kolektiva, ističući da je prelomni trenutak u modernoj istoriji fabrike – dolazak aktuelnog vlasnika Rodoljuba Draškovića i kompanije „Svislajon“, koja je u dva proizvodna pogona alatnice uspjela da sačuva 700 radnih mjesta.

Među priznanjima izložena i najznačajnija: Nagrada AVNOJ-a, Povelja ZAVNOBiH-a i Orden Njegoša 2. reda

„Tada je bila nevjerica i sumnja. Hoće li se fabrika pretvoriti u stambeno naselje? Hoće li brend Trebinja nestati? Ali nakon osam godina teškog i mukotrpnog rada, vraćanja raznoraznih dugova – Industrija alata je stala na svoje nege, a u posljednje dvije godine – pozitivno posluje. Uvjeren sam da je Rodoljub Drašković dao zavjet da se taj pogon nikad neće ugasiti. I ja mu se na tome zahvaljujem“, istakao je Petrović.

Direktor SL IAT-a Branka Ratković istakla je da fabrički „vremepolov u slikama i zabilješkama“ pokazuje „koliko je žara, entuzijazma, pregalaštva, ljubavi i vjere uloženo u fabriku“.

Ratkovićeva je podsjetila da je fabrika nije bila samo uspješan industrijski kolektiv koji je hranio veliki broj trebinjskih porodica, već i pionir tehničkog obrazovanja i rasadnik stručnog kadra, neimar u izgradnji vodovoda i elektrifikacije, a prije svega čitavih gradskih četvrti, sa preko 900 izgrađenih stanova i oko 630 privatnih kuća.

„Fabrika je ta koja je o ovom gradu pa i šire stvorila sliku moderne, napredne sredine. Hiljade privrednika, bankara, poslovnih ljudi iz čitavog svijeta ponijelo je lijepe utiske o fabrici i gradu. Svaki uspjeh fabrike je bio i uspjeh grada. Zamisliti Trebinje bez fabrike je isto kao i – tijelo bez duše“, istakla je Ratkovićeva.

Ona je dodala da fabrika danas nema onoliko radnika niti proizvodnju kolika je bila ranije, ali i dalje ima isti entuzijazam i čvrstu volju svih koji danas tamo rade – da će se svim svojim znanjem i sposobnošću boriti za njeno dostojanstvo.

„U našim halama je hljeb, malo je reći – sa sedam kora, ali je hljeb, i naš je, i zarađen je. Nemamo pravo pokleknuti, zbog svih naših prethodnika. Zbog 64 imena upisana zlatnim slovima u istoriji IAT-a, ljudi koji su svoje živote dali za naš život i budućnost. Ne smijemo ni zbog budućih generacija… Nigdje više nema toliko humanosti i brige koliko u fabrici. Nismo se odljudili – još je fabrička duša živa i biće. Budite uz nas“, poručila je Ratkovićeva.

Jovo Radulović, jedan od utemeljivača Industrije alata, pored fotografije sa Titove posjete alatnici