Malo je onih koji se ne dive stihovima velikana srpske lirike Alekse Šantića. Još je manje onih koji ne znaju za jednu od najljepših ljubavnih pjesama, ali da li znate kome je posvećena slavna "Emina"?

Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru i tu, u srcu Hercegovine, proveo je veći dio svog života. Otac Risto rano je preminuo, pa se nad Aleksom starao stric Miho, poznatiji kao Adža. Aleksa Šantić imao je i dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za Aleksinog prijatelja, pjesnika Svetozara Ćorovića. Trgovačka porodica u kojoj je rastao nije imala razumijevanja za poetski talenat mladog Šantića, pa je završio trgovačke škole u Trstu i Ljubljani i potom se vratio u Mostar.

Slavni mostarski pjesnik poznat je po rodoljubivoj, ali i po ljubavnoj poeziji koju je pisao pod velikim uticajem bosanskih sevdalinki. Najpoznatija takva je „Emina“, pjesma koja govori o vječitoj ljubavnoj boli srpskog pjesnika.

Ko je bila Emina, slavna mostarska ljepotica

Naime, blizu kuće imama Sefića živjeli su Šantićeva sestra i zet. Aleksa je neobično volio svoju sestru kojoj se ispovijedao i često je posjećivao njen dom. Tako je jednog dana u komšiluku sreo imamovu kćer. Emina Sefić tek se „zacurila“, a priče o njoj kružile su po cijeloj čaršiji. Mladići su govorili da Sefićeva kćer nije žensko, već „dženetska hurija“ – ljepotica iz raja.

Po sokacima i mahalama krenu priča o hafizovoj šćeri, ljepotici. Kako joj bujna kosa spletena u teške zlatnosmeđe pletenice igra po leđima; kako su joj oči od žežene kadife, usne – zrele trešnje, alice; dva reda zuba – dvi niske bisera; kako joj je Alah podario lice zaruđele breskve; kako joj pod bijelom košuljom zakopčanom sedef – pucetom do pod vrat i pod svilenim, cvjetnim dimijama igra jedro, zdravo tijelo, tanko u struku, mamno u hodu – pričalo se tad o Emini.

Brat se naljutio na Aleksu, ali ga je Emina dovijeka pamtila

Tako je te čarobne noći 1903. godine nastala jedna od najljepših pjesama srpske ljubavne poezije. Brat Pero naljutio se na Aleksu zbog „Emine“. Glava kuće Šantića smatrao je da je njegov mlađi brat žestoko zabrljao time što je „po novinama telalio“ o ćerki imama Sefića. Plašio se da će ovaj potez mladog pjesnika oterati mušterije iz radnje i da će Šantići morati maltene da bježe iz Mostara. Međutim, imam Salih Sefić ostao je mušterija u „magazi“ Šantića, a Mostar nije zamjerio na pjesmi ispjevanoj o „anđelu na zemlji“. Šta više, sve glasnije se pjevalo sokacima ovog hercegovačkog grada.

Mlada Emina dovijeka je ostala Šantićeva čežnja

Udala se sa 16 godina za jednako lijepog Avdagu Koludara i rodila mu je četrnaestoro djece. Kako je i sama pričala svojoj djeci, sa Aleksom Šantićem nikada ni riječ nije razmjenila, ali sjećala ga se do kraja života. Njega i njegovih uglancanih cipela i pantalona tako opeglanih da se o njih čovek mogao posjeći. Sjećala se žalovitog glasa kojim je pjevao u avliji, kao i da mu muslimani Mostara nikad neće zaboraviti činjenicu da je poštujući njihova vjerska pravila zazidao prozore svoje nove kuće jer su u komšiluku bila ženska djeca.

Nastanak sevdalinke

Koluder Emina preminula je 1967. godine. Po predanju, kada je poznati bosanski pjevač sevdalinki Himzo Polovina čuo da je Emina preminula otišao je kod Sevde Katice iz Donje mahale, koja je bila poznata po usmenom kazivanju narodnih pjesama. Tako i tada nastala je posljednja strofa sevdalinke o Emini.

Umro stari pjesnik, umrla Emina,

Ostala je pusta bašča od jasmina,

Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće,

Pjesma o Emini nikad umrijet neće…

Praunuka lijepe Emine je ništa manje lijepa Alma Ferović-Fazlić, magistar londonske Kraljevske muzičke akademije, koja je nastupala i sa Eltonom Džonom. Prije dvije godine snimila je „Eminu“, pjesmu posvećenu njenoj prabaki. Poslušajte: