Foto: Nezavisne novine

Nakon dugog boravka u svijetu Jovana Dučića, njegove diplomatske karijere i smrti u Americi, gdje je i počivao sve do 2000. godine, kada su njegovi zemni ostaci preneseni u Trebinje, nekoliko godina iza toga je u njegov rodni grad stigao i njegov klavir.

Velelepni instrument koji je sada dio zbirke, zaostavštine Jovana Dučića u Muzeju Hercegovine, najprije je na aukciji u Beogradu kupio jedan Čačanin, a onda ga je on poklonio Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj u Trebinju, čiji je tadašnji episkop, vladika Grigorije, prije petnaest godina ponudio muzeju da njime upotpune svoju zbirku, što su muzejski radnici objeručke prihvatili.

"Samo poreklo klavira je poznato i delo je čuvene češke porodice Krčmar iz Praga, koja je klavire, male harmonije i male klavire, proizvodila u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka, do 1909. godine, a ovaj klavir su datovali stručnjaci iz firme 'Piano Lend', koji su i detaljno procenili njegovo stanje", kazala nam je direktorica Muzeja Hercegovine Ivana Grujić.

Iako se ova češka firma ne pojavljuje kao proizvođač klavira iza 1909. godine, Dučićev klavir je ipak kupljen nešto kasnije, dvadesetih godina prošlog vijeka, pa se pretpostavlja da ga je ili kupio sa zaliha, ili od nekoga, boraveći kao diplomata u Budimpešti, Bukureštu ili Sofiji, odakle klavir prenosi u Beograd, gdje je namjeravao praviti kuću, pa je dosta predmeta unaprijed nabavio, a oni su sada u vlasništvu nekih beogradskih porodica.

"Klavir je sada prefarban u crnu mat boju, iako se ispod nje vidi da je izvorno bio u boji drveta, dok su oplate belih dirki najviše od slonove kosti, jer su kasnije neke menjane plastičnim, dok su crne dirke uglavnom sve od abonosa, a neke od ovih dirki još proizvode zvuk, iako mu ne rade ni pedale, niti dobar deo žica i unutrašnjeg mehanizma", navodi dalje Grujićeva.

Klavir bi se, u svakom slučaju, morao potpuno rastaviti i rekonstruisati, a za cjelokupan posao bi, kako je procijenjeno, bilo potrebno uložiti oko 20.000 evra, nakon čega se, ako se i sakupe novci, na klaviru ne bi mogla izvoditi savremena muzika, jer u to vrijeme na ovim instrumentima nije bilo svih tonova koji su danas potrebni za moderna izvođenja.

Ivana Grujić napominje da su i to svojevrsne draži ovog klavira sa koga bi koncerti davali i izvjesnu monumentalnost, pa se u Muzeju Hercegovine bave mišlju da organizuju poziv svima koji su spremni da prikupe novac da se klavir rekonstruiše, prije svega prema resornim ministarstvima Republike Srpske i Srbije, a i dobrotvor iz Čačka je spreman u svemu učestvovati...

Dučićev orden iz Češke

Jovana Dučića sa Pragom ne veže samo njegov klavir, već i jedan orden koji se nalazi u sklopu njegove zaostavštine - Orden bijelog lava, stepen komandirskog krsta, što je bilo odlikovanje namijenjeno isključivo stranim državljanima i to za građanske ili vojne zasluge.

"Orden sa motivom srebrnog krunisanog lava nosio se na traci oko vrata i dodeljen Dučiću kao stranom građaninu asocira na pretpostavku da, iako nije diplomatski boravio u Češkoj, ovaj orden dobija zahvaljujući takvim nekim aktivnostima", navodi Grujićeva.