Srpski pisac i nobelovac Ivo Andrić umro je na današnji dan, prije 42 godine, na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

Andrić je bio književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine za roman "Na Drini ćuprija".

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, po rođenju Hrvat, po opredjeljenju Srbin, pisao je na srpskom jeziku.

Još u gimnazijskim danima, Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadao je pokretu "Mlada Bosna" i bio je strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti.

Prvi svjetski rat ga je zatekao na školovanju u Krakovu, odakle se vraća u zemlju, ali ga je odmah po dolasku u Split austrijska policija uhapsila i odvela u šibenski, a potom u mariborski zatvor u kojem će, kao politički zatvorenik, ostati do marta 1915. godine.

Po izlasku iz zatvora, Andriću je bio određen kućni pritvor u Ovčarevu i Zenici u kojem je ostao sve do ljeta 1917. godine.

Andrić je imao veoma uspješnu diplomatsku karijeru u Vatikanu, Bukureštu, Trstu i Gracu, Marseju, Parizu, Madridu.

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, zbog neslaganja sa vlastima u Beogradu podnio je ostavku na mjesto ambasadora u Berlinu i vratio se u Beograd, gdje je živio povučeno u stanu na Zelenom vencu, ne dozvoljavajući bilo kakvo štampanje i objavljivanje svojih djela.

U isto vrijeme napisao je svoja najbolja djela koja će kasnije doživjeti svjetsku slavu.

Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1954. godine, a bio je i prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.

Prvi je potpisao Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku.

Ivo Andrić je umro 13. marta 1975. godine u Beogradu u 83 godini.

Njegova najpoznatija djela su "Na Drini ćuprija", "Nemiri", "Ćorkan i Švabica", "Mustafa Madžar", "Ljubav u kasabi", "Put Alije Đerzeleza", "Most na Žepi", "Anikina vremena", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Znakovi pored puta".