Profesor Bogoslovskog fakulteta Svetog Vasilija Ostroškog Darko Đogo poručio je sa Svetosavske akademije u Foči da je Svetosavlje put u kome se učestvuje ne po biološkim datostima, da ono nije nikada teorija krvi i tla već iskustvo Hristove Krvi i Tijela.
Đogo je u svetosavskoj besjedi istakao da je u bogatoj srpskoj istoriji Sveti Sava jedan od svega nekoliko velikih ličnosti koji su uspjeli da ujedine i u tom jedinstvu preobražavaju životnu silu, vitalizam naroda koji živi kroz vijekove ponekad još sasvim paganski, nepreobražen i još nekršten.
„Sveti Sava je uhristovio svaki naš put preobražaja životnog načela srpskog naroda, put koji vodi ka Hilandaru i Studenici, ka Kosovu i Gračanici“, besjedio je Đogo.
On je naveo da dva sloja srpskog bića i identiteta pamte Svetog Savu i da se on utkao u njih podjednako i neraspletivo.
„Jedan tok počinje sam Sava i nastavljaju ga /u žitijima/ Teodosije i Domentijan i njegov brat Stefan Prvovjenčani, a drugi tok započinje opet Sava, a nastavljaju ga narodni pripovjedači i pjevači, narodno pamćenje koje je u njemu vidjelo putevoditelja i donosioca svjetlosti“, rekao je Đogo.
Prema njegovim riječima, koliko je u prvom ključu Sveti Sava neumorni organizator i nadzornik crkvenog života i narodnog morala, toliko je u drugom toku on iskonski žrec jednog jedinog i istinitog Boga, intuitivni pronalazač unutrašnjih izvora i voda koje, praćen vukovima, izgoni na površinu srpske zemlje.
„U oba toka on je sluga Božji i neumorni putnik i ono što mu je najteže izmiritelj zavađene braće, neprekidni opomenitelj onog nepreobraženog u čovjeku, kako bi se preobrazilo i saobrazilo Hristovom liku i svome bogoliku“, naveo je Đogo.
On je napomenuo da Sveti Sava nije bio samo vizantijski kanoničar i isposnik nagnut nad knjige, već uz sve to i tribun, diplomata, ekonom i putnik kroz sve srpske zemlje, te da nikada nije gubio organsku vezu sa svojim narodom i nikada nije prestao da mu bude brat, da bi mu božanskim nadahnućem bio otac.
Sveti Sava je, istakao je Đogo, nadvremeni lik i vječiti ideal ne zato što je postojao kao model, kao antička figura savršenih proporcija ili kao platonovski svemudri Sokrat, već zato što se od dana duhovnog rođenja utkao u međubratske razmirice, u slave i koleda, u prosvetu i politiku, u brigu da Srpčad rastu plemenitija od svojih očeva, da Srbi uče iz svake raspre i nedoumice božansku nauku praštanja, pomirenja, sloge.
„Narod ga je zato smjestio u svaki svoj, ma i najmanji posao i nedoumicu, kao mjeru pravičnosti i čestitosti, kao putokaz kako živjeti – kao mjeru života. Upravo zato što se pogružio u to more narodnog života svetogorac i tihovatelj Sava umio je da psaltirska duhovna stanja i iskušenja pretoči u lijekove za našu svakodnevicu, da spoji ono „pomiluj me, Bože, po velikoj milosti tvojoj i po obilju milosti tvoje očisti bezakonje moje…“ sa našim koševinama, kupljevinama, sjelima, kumstvima i raskumljivanjima, svadbama, krštenjima i opijelima“, rekao je, između ostalog, Đogo u svetosavskoj besjedi.
Načelnik opštine Foča Milan Vukadinović istakao je da je Sveti Sava bio jedan od rijetkih koji su išli ispred svoga vremena i koji je rušio barijere i zidove koji ograničavaju slobodno ljudsko biće.
„Tako i naša dužnost treba i mora da bude rušenje zidova znanja, spajanje duhovnog i kulturnog s praktičnim znanjem, jer ljudsko biće bez duhovnosti i kulture šta je drugo nego obična ljuštura. Manastiri su bili centri duhovnosti i obrazovanja, ali ne treba zaboraviti da je Savina vizija da pored manastira moraju biti i bolnički objekti, shvativši da se čovjeku kao biću moraju liječiti i duša i tijelo“, naglasio je Vukadinović.
On je poručio da je želja i dužnost lokalne zajednice da đacima i njihovim učiteljima, nastavnicima i profesorima vrati vjeru da znanje jeste moć i da ne smije ostati skučeno u učionicama, već da mora biti neprekidno i cjeloživotno usavršavanje i ulaganje u sebe.
„Nacija koja nema obrazovanu omladinu, nema ni budućnost“, istakao je Vukadinović.
Za recitaciju o Svetom Savi, a zatim i za oproštajno pismo voljenom vladiki crnogorskom Amfilohiju, koje je pročitao uz dosta žara i emocija, dvanaestogodišnji Miloš Bogdanović iz Herceg Novog dobio je ovacije publike, a uz njega su Svetosavsku akademiju uveličali i duet Jovana Bojanić i Peđa Hart iz Istočnog Sarajeva, crkveni hor „Pobratimstvo“ iz Foče i recitator Lazar Jeremić iz Srebrenice, učenik fočanske Bogoslovije Svetog Petra Dabrobosanskog.
Tradicionalno darivanje zlatnikom prvorođene bebe, a to je ove godine Nikola Tadić od oca Milana i majke Mirjane, izostalo je jer su roditelji bili spriječeni da dođu na svečanost, pa će načelnik Vukadinović, kako je saopšteno, naknadno za njih organizovati prijem u opštini.
Na Svetosavskoj akademiji je istaknuto da je opština Foča u prošloj godini izdvojila 130.000 KM za pronatalitetnu politiku, tačnije za vantjelesnu oplodnju, isplatu porodiljama u čijim porodici niko ne radi, zatim porodicama za treće i svako naredno dijete, kao i plaćanje prenatalnih testova trudnicama.
Isti iznos za te namjene planiran je i u ovogodišnjem budžetu.
Svetosavsku akademiju, u sali Gradskog pozorišta, organizovali su fočanski Centar za kulturu i informisanje i lokalna uprava.
Šta Vi mislite o ovome?