„Pošto je migracija iz sela u gradove već u velikoj mjeri bila završena, kada su ruralni govori počeli da nestaju, ovim poslom počeo sam da se bavim vodeći se Vukovom mišlju da bi trebalo spasiti ono što je 'zabačeno ili zaboravljeno'.

U izdanju naše kuće, JU Centar i informisanje i obrazovanje Trebinje, iz štampe bi uskoro trebalo da izađe „Rječnik istočnohercegovačkih matičnih govora“, autora Nedjeljka Marića, nekadašnjeg novinara i urednika „Glasa Trebinja“.

Kao plod više od četiri decenije predanog rada na sakupljanju i tumačenju leksičke građe ovog kraja - iz govorne prakse, književnosti i stručne literature - Marićevo kapitalno djelo na blizu 1.000 stranica donosi oko 90.000 opisanih i primjerom ilustrovanih leksičkih jedinica istočnohercegovačkih matičnih govora.

Na rječniku je – svjedoči autor u predgovoru izdanja – ozbiljnije počeo da radi još 1980. godine, uz svoje novinarske poslove obilazeći često hercegovačka i susjedna područja, mada se ovdašnjom tipičnom leksikom, bez naročitog metoda, bavio i ranije, još tokom sedamdesetih godina.

„Pošto je migracija iz sela u gradove već u velikoj mjeri bila završena, kada su ruralni govori počeli da nestaju“ - piše autor u uvodnom slovu – „ovim poslom počeo sam da se bavim vodeći se Vukovom mišlju da bi trebalo spasiti ono što je 'zabačeno ili zaboravljeno'. Zbog toga počeo sam da prikupljam jezičku građu i iz literature, počev od narodne i epigrafske književnosti do savremene proze, etnoloških studija i leksikografskih izdanja vezanih za matična, rubna i susjedna područja istočnohercegovačkih govora“.

U osnovama ovako monumentalnog poduhvata moralo je da stoji nešto veće od ličnih sentimenata prema svom jeziku i zavičaju. U decenijama kada su ubrzana društvena kretanja i nove okolnosti života dramatično mijenjali i našu jezičku supstancu – bilo je važno sabirati i sačuvati sve ono što se u tim procesima nepovratno osipalo. Kad pojam izgubi upotrebnu vrijednost - i riječ koja ga označava vremenom iščezava u svijesti govornika. Uniformisani jezički standard poravnava živopisnu reljefnost narodnog govora. Sve ono što je u leksici ili frazi isuviše lokalno, zavičajno ili odveć anahrono, jezik saobrazan potrebama novog doba, često i sa stidom, odbacuje kao višak i prepušta zaboravu.

Osvrnućemo se i na još nekoliko autorovih napomena. Iako pojam istočnohercegovački matični govori izmiče preciznijem geografskom određenju, predmet svog rada Marić definiše kao „govor koji se, svojim postanjem i opštim tretmanom u nauci, uglavnom odnosi na Staru i Istočnu Hercegovinu, a svojim brojnim refleksima i širokim uticajima, i na susjedna područja, na centralnu Hercegovinu, dolinu Neretve, sjevernu Hercegovinu, Konavle, Dubrovnik, Primorje“.

Podsjeća da istočnohercegovački govor „svoja bogata izvorišta ima u narodnoj književnosti, u značajnoj mjeri činio je osnovu dubrovačkog književnog jezika 15. i 16. vijeka, a u okviru Vukove reforme poslužio je kao osnova srpskohrvatskog književnog jezika jekavskog narječja“.

I najposle, autor napominje da je u svom višedecenijskom radu „sabirao riječi kojih nema u drugim rječnicima, koje se nikako ili veoma rijetko koriste u drugim govorima i riječi koje u govorima istočnohercegovačkog tipa imaju veći polisemijski potencijal“.

Nedjeljko Marić, riječ po riječ, decenijama je gradio svoju impozantnu leksikografsku građevinu, svojevrsni spomenik predačkom jeziku svoj kraja. Kao erudita i posvećenik posla, gradio je u stvaralačkoj osami, u tišini i bez suvišne reklame, sa sviješću i odgovornošću javnog radnika koji se bezinteresno predaje poslu od opšte važnosti i polze. Utisak je da su za njegovo kapitalno djelo znali tek rijetki, njegovi prijatelji i najbliži saradnici, a šira zajednica, opet iz kazivanja drugih - tek kada nas je zbog bolesti napustio.

Istraživački napor, u koji je stao skoro cijeli jedan život, biće bez sumnje dragocjen prilog našoj filologiji. Dijalekatski rječnici, rekli bi upućeniji, i više su od stručnog priručnika: kao riznica leksičkog blaga živog, narodnog govora, koji nastaje i razvija se u spontanitetu kolektivne kreativnosti - oni su nepresušan izvor dragocjenih podataka o našem čovjeku, njegovom načinu života i pogledu na svijet, našoj kulturi, istoriji i tradiciji. Zato se i njihovi tvorci upisuju u red zaslužnih pregalaca na polju kulture.

Svom gradu i Hercegovini Nedjeljko Marić je darovao zadužbinu koja po vrijednosti i značaju daleko nadilazi okvire naše zavičajne, naučne i stvaralačke, baštine. Centar za informisanje i obrazovanje, ustanova u kojoj je proveo cijeli svoj radni vijek, zahvalna je na prilici da kao izdavač na tu zadužbinu stavi i svoj skromni kamen.

„Rječnik istočnohercegovačkih matičnih govora“ trebalo bi da bude predstavljen i široj publici do kraja ove godine.