Predstavljanje knjige ”Privatna zbirka kao muzejski fenomen na primjeru zbirke Stjepana Meze”, autora Žanke Dodig, muzejskog savjetnika Muzeja Sarajevo, održaće se u četvrtak, 11. aprila 2019. godine u 19.00 časova, u Dučićevoj sali Muzeja Hercegovine u Trebinju.

Izdavači knjige su Muzej Sarajeva i Udruženje ICOM- Nacionalni komitet BiH. Knjigu će predstaviti: Alma Leka, muzejski savjetnik i predsjednik ICOM-a BiH, Aida Sulejmanagić, viši muzejski arhitekta i dokumentarista Muzeja Sarajeva i autor Žanka Dodig.

Sastavni dio predstavljanja knjige je i manja izložba. Realizacija predstavljanja knjige je nastavak davno započete saradnje, kada je Muzej Hercegovine Trebinje gostovao u depandansu Muzeja Sarajeva, Despića kući, sa slikama Milene Šotre, a Muzej Sarajeva, u Muzeju Hercegovine, sa jelovnicima iz zbirke Ištvana (Stjepana,Stefana) Meze, čija je Zbirka pobudila potrebu pisanja navedene knjige.

„Šta nas pokreće da sakupljamo, šta je presudno za odabir teme, zašto mnogi odustanu, a pojedinci stvore paralelni svijet od svoje strasti? U čemu su razlike između žena i muškaraca kad je riječ o sakupljanju, kakve posljedice imaju privatne zbirke (nakon ulaska u muzej) na njegovu djelatnost i na cjelokupno naslijeđe, kako muzeji mogu stimulisati saradnju sa kolekcionarima? Koliko je našu sredinu obogatio Ištvan Mezo i da li smo mu se adekvatno odužili? Kako bi se muzeji trebali postaviti prema tehnološkim dostignućima i pretvoriti ih u svoju prednost? Neka su od pitanja kojim se bavi knjiga „Privatna zbirka kao muzejski fenomen / na primjeru zbirke Stjepana Meze u Muzeju Sarajeva“.

Zbirka Ištvana (Stjepana, Stefana) Meze, nalazi se u ovom Muzeju od 1961. godine kada je veliki kolekcionar predao, tada Muzeju grada Sarajeva, sve što je sakupio tokom dugog kolekcionarskog staža. Ova heterogena Zbirka (manje je poznato da je Mezo sakupljao i umjetničke slike, satove, dijelove namještaja te mnogobrojne predmete koji, danas, svjedoče o vremenu koje je prošlo) prepoznatljiva je po jelovnicima, najmnogobrojnijem dijelu kolekcije. Preko jelovnika, popratne pojave svakodnevnog života, ogleda se vrijeme, njegove specifičnosti, navike i običaji koji ga prate. Površnim uvidom u gotovo 4000 jelovnika zaključujemo da nije bogatstvo ponude i raznovrsnost jela ono po čemu se ovi jelovnici razlikuju od današnjih, nego način njihove izrade i ljepota detalja. Ukratko, njihova osobenost i originalnost koja ih čini jedinstvenim. Jelovnici pisani rukom na dekorisanom kartonu, ukrašeni srebrenom papučicom ili svilenim cvijetom, jasno pokazuju da su i oni u službi prijatne atmosfere objeda. U vremenu u kojem živimo kada je za većinu osnovna briga preživljavanje, a ne njegova kvaliteta, u vremenu mnogo jačih tehnoloških mogućnosti, ali u vremenu odsustva mašte, jelovnici su postali uniformisani, jednolični, siromašni.

Uloga muzeja jeste da sačuvaju, pokažu, ali i da opominju! Na njima je i da pruže ruku kolekcionarima jer nijedan muzej ne može sačuvati sve što je vrijedno čuvanja, zbog toga je saradnja sa kolekcionarima neophodna. A, Mezo je najbolji primjer kakve rezultate pojedinačna, kolekcionarska, djelatnost može dati.“