U Kulturnom centru sinoć je održano pjesničko veče akademika Gojka Đoga, na kojoj je publici predstavljena njegova najnovija knjiga poezije „Klupko“, objavljena ove godine.

„Sa ovom knjigom zatvaram neku vrstu trilogije koju sam započeo sa ‘Vunenim vremenima’, nastavio sa ‘Crnim runom’ i sada je smotao u ‘Klupko’. Ja sam govorio pjesme iz ‘Klupka’, ali i one pjesme na koje se ‘Klupko’ naslanja. Jer bio je večeras ovdje prisutan i jedan dio ljudi koji ništa ne zna o događaju koji se desio prije 40 godina. Prošlo je jedno vrijeme“, kaže on.

Đogo kaže da kao pjesnik mora istaći da je poezija – najbolji dio književnosti.

„Na neki način poezija je postala neka salonska priča. Tekstovi su tekstovi za elitu, za probrane čitaoce. To nije slučaj samo u našoj kulturi, a koliko će to trajati veoma je upitno. I kuda će krenuti dalje taj pjesnički izraz. Treba reći da i odavnina poezija nije bila za masu. Ali na neki način poezija ipak stiže do čitalaca. Posebno na književnim večerima kao što je ova – vidite da ima čitalaca“, kaže Đogo.

Đogo kaže da je mimo njegove volje cjelokupni pjesnički opus obilježila knjiga „Vunena vremena“.

„Kažem mimo moje volje jer je to na neki način bacilo senku na moje ostale pjesme. Možda to nije loše pa pesnik ostaje pesnik jedne knjige. Biću neskroman pa ću se uporediti sa Bodlerom. Mnogi ne znaju da je on napisao mnogo dobrih knjiga ali ostaje poznat po maestralnoj ‘Cveće zla‘“, kaže akademik koji je u toku svog dugogodišnjeg rada bio mnogo puta nagrađivan, između ostalog i Dučićevom nagradom.

„Kada čovjek obavlja neki posao, prirodno je da želi potvrdu za svoj rad. Nagrade su neka vrsta potvrde da ne radite ćorav posao“, zaključuje akademik.

 
Na sinoćnoj pjesničkoj večeri o Đogovoj poeziji govorio je i pjesnik Radomir Uljarević.