U okviru slavskih svečnosti u galeriji Kulturnog centra Trebinje sinoć je priređena dokumentarna izložba fotografija, rukopisa i predmeta iz Prvog svjetskog rata „Sve će to narod pozlatiti“, autora Branislava Stankovića, Mirka Pekovića i Gordane Bulović.

Tridesetak fotografija velikog formata potresno je svjedočanstvo o djeci u ratu, ratnoj siročadi i invalidima, a dio je dokumentarnog projekta „Nemojte nas zaboraviti“ muzejskih ustanova iz Beograda, Novog Sada i Šapca, koji govori o herojstvu i stradanju našeg naroda u Velikom ratu.

Gordana Bulović, kustos novosadskog muzeja, istakla je da je projekat upravo posvećen običnom čovjeku iz našeg naroda onoga vremena – „rataru i seljaku koji je otišao na front sa jasnom idejom da brani otadžbinu“.

On je rekla da ni danas nije poznato koliki se njih vratilo svojim kućama kao invalidi rata, te da se procjenjuje da je riječ o pola miliona ljudi.

"A onda smo došli do činjenica koje ukazuju da se država nije baš naročito brinula o njima – nije bilo dovoljno centara za pravljenje ortopedskih pomagala, zdravstvena zaštita takođe nije bila najbolje organizovana, a sredstva od države više su bila socijalna pomoć, zbog čega su se često mogli vidjeti kako prose po ulicama naših gradova“, kazala je Bulovićeva dodajući da izložbom – i pored jasne aluzije u naslovu na pripovijetku Laze Lazarevića – nisu željeli da kritikuju ni vlast ni državu, već samo da pokažu kako se tada brinulo o najranjivijoj populaciji društva.

I broj ratne siročadi nakon Velikog rata, dodala je ona, procjenjuje se na oko pola miliona djece, za koje su se gradili sirotni domovi, prikupljana humanitarna pomoć, obezbjeđivalo školovanje i dom u novim porodicama, te koje je – jer su bili tek na pragu života –  ipak čekala nešto svjetlija budućnost.

Izložbu je svečano otvorio predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak, podsjećajući da su Srbi imali najveće gubitke u odnosu na ukupan broj stanovnika od svih zemalja uključenih u sukobe.

„Koliku je samo žrtvu u tom periodu srpski čovjek podnio i koliko nas je tom žrtvom zadužio – pitanja su koja zadiru u samu suštinu kulture sjećanja. Upravo zbog toga smo danas ovdje – da se sjetimo stradanja naših predaka i da makar na simboličan način pokažemo koliko cijenimo njihovo djelo. Ova izložba je ujedno i prilika da se zapitamo koliko smo ih, kao njihovi nasljednici, dostojni i jesmo li mi i naše društvo onaj ideal za koji su se borili i zbog kojeg su stradali“, rekao je Banjak.