Selo Mrkonjići sa svega 11 stanovnika i dvadesetak kamenih kuća smještenih u vrletima Popovog polja nadomak Trebinja posljednjih godina opravdano stiče epitet hercegovačke "svete zemlje".

Naime, seoce u kojem 1610. godine rođen Sveti Vasilije Ostroški, čije je kršteno ime bilo Stojan Jovanović, svake godine pohodi sve veći broj vjernika, kako bi se pomolili svetitelju koji je zbog iscjeliteljskih moći u narodu nazvan Vasilije Čudotvorac.
U gotovo pustom selu na temeljima kuće Jovanovića podignuta je crkvica posvećena svetitelju, koju redovno posjećuju i održavaju monahinje trebinjskog manastira Svetih Apostola Petra i Pavla.
Budući da je sve više poklonika koji posjećuju rodno mesto Vasilija Ostroškog, planirano je podizanje crkveno duhovnog centra u Mrkonjićima čiju će izgradnju finansirati i Republika Srbija, kako je najavljeno tokom prošlonedjeljne posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Trebinju.
Igumanija trebinjskog manastira Svetih Apostola Petra i Pavla, sestra Pavla, kaže da bi kompleks trebalo da se gradi u neposrednoj blizini hrama posvećenom Svetom Vasiliju.
"Ova crkva je metoh našeg manastira, ali ovdje nema uslova da monahinje stalno borave i zato se rodila zamisao da se napravi manastirski konak. Međutim, pošto sve više vjernika dolazi na poklonjenje svetitelju to je preraslo u ideju da se izgradi duhovni centar kako bismo primili sve koji žele da prenoće u Mrkonjićima kao što to obično čine u manastiru Ostrog", priča igumanija Pavla za Tanjug.
Igumaniju je ekipa Tanjuga zatekla dok je sa sestrama iz manastira oslikavala crkvu, koja je počela da se gradi početkom devedesetih, a osveštana je 1996.godine.
"Mnogi po povratku iz manastira Ostrog svraćaju u Mrkonjiće da se poklone na ovom značajnom mjestu, a 12. maja dođe i po 15-20 autobusa. Kada je obilježavano 400 godina od rođenja Svetog Vasilija došlo je oko 10.000 ljudi", kaže igumanija i nastavlja priču o mjestu u kojem je rastao svetitelj.

Skreće nam pažnju na drvo ispred crkve - košćelu staru više od 400 godina koja, kažu, raste samo u Hercegovini.
"Sa ovog mjesta Vasilije je gledao prema manastiru Zavala u koji je otišao već sa 11 godina, a u kojem je iguman bio njegov stric Serafim. Tamo je naučio bogoslužbeni tipik, a kasnije je prešao u manastir Tvrdoš gdje je rukopoložen za jeromonaha, potom i za mitropolita zahumsko hercegovačkog. Godinama je bio u manastiru Tvrdoš gdje je držao i školu. Kasnije je prešao u Crnu Goru, u ostroške stijene, i tamo je ostao do kraja života", navodi igumanija.

Kako kaže, zalaganjem mještana i sestrinstva manastira Svetih Apostola Petra i Pavla prethodnih godina obnovljen je i drugi hram u selu, kamena crkva Svetog Nikole koja je stavljena pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika.
Napravljen je i parking ispred hrama Svetog Vasilija i asfaltirana nekada kamena i strma staza koja vodi od glavnog puta do nekadašnje kuće svetitelja.
Igumanija ističe da je veoma značajna donacija od 400.000 evra koju je, kako naglašava, obezbijedila Vlada Srbije za izgradnju duhovnog centra u okviru kojeg je planirana gradnja konaka za monahinje, konaka za posjetioce, suvenarnice i prostorija za tribine i predavanja.

"Mi smo kao manastir uradili koliko smo mogli, ali da bi se napravio takav vjerski centar potrebna su mnogo veća sredstva", ukazuje igumanija.
Uvjerena je da će u tom značajnom poduhvatu za Mrkonjiće, kao i ranije, pomoći i mještani ovog kraja koji, kaže, gaje veliko poštovanje prema Vasiliju Ostroškom.
"Narod se saživio sa Svetim Vasilijem koji mu je mnogo pomagao, a pomaže i dan danas. U Hercegovini je običaj da se njegovo ime nikada ne izgovara sjedeći, već se ustane i prekrsti", navodi sagovornica Tanjuga.
Vjernicima koji posjećuju Mrkonjiće o Vasiliju Čudotvorcu i njegovim čudotvornim djelima pripovijeda i crkvenjak Neđo Bošković koji je prije 63 godine rođen u ovom seocetu.

Procjene su, kaže Bošković, da je rodno mjesto svetitelja posjećenije od većine manastira u Hercegovini, osim od manastira Tvrdoš i hercegovačke Gračanice.
Neđo pamti priče starijih mještana o hercegovačkom "svetom mjestu", pa i onu kako je 1938. na seoskom groblju iz 12.vijeka otkriven grob majke Svetog Vasilija, Anastasije Jovanović.

Kaže da njegovi preci nisu znali da je u selu Anastasijin grob jer su, kaže, Mrkonjići u posljednja četiri vijeka dva puta raseljavani u ratovima.
Prvi put u Kandijskom ratu sredinom 17.vijeka, kada je dio mještana stigao do Zadra i Ravnih Kotara, a drugi u okolinu Herceg Novog, dok su u drugoj seobi, bježeći od Turaka otišli u zaleđe Zadra.

Neđo tvrdi da su rijetki slučajevi u hrišćanstvu da je poznato gdje su grobovi roditelja jednog svetitelja.
Dodaje da se ne zna tačan datum kada je grob otkriven, ali da je iz priča starijih Mrkonjčana čuo da ga je 1938. pronašao mještanin Tripko Milutinović.
Tripko je, pripovijeda Neđo, tada imao 78 godine, a mještanima je prepričavao kako su se na raskršću glavnog puta i staze koja vodi u Mrkonjiće iznenada pred njim pojavili stariji monah duge sijede kose i brade i dječak od 10 godina.
"Tripko je pričao je da ga je monah oslovio po imenu i zamolio da pođe s njima do obližnje crkve Svetog Nikole. Kad su došli tamo, monah je izmjerio sedam koraka od desnog ugla crkve do mjesta gde se nalazio mali krst. Monah mu je rekao da prenese sveštenstvu i narodu da je to grob majke Vasilija Ostroškog. Dok se Tripko sageo da vidi krst, monah i dječak su nestali. Kako drugačije to objasniti nego kao čudesno ukazanje", navodi Bošković.
Ističe da pripadnici svih vjera poštuju Vasilija Ostroškog, a u komunizmu su, kaže, čak i ateisti dolazili da mu se pomole.
Crkvu na temeljima rodne kuće Vasilija Ostroškog u početku su gradili mještani Mrkonjića, a kada se, kaže, poslije nekoliko akcija pročulo da se zida, pomoć je stizala i iz okolnih sela u kojima su živjeli pravoslavci, katolici i muslimani.
"U to vrijeme sam živio i radio u Dubrovniku, a Dubrovčani su po meni slali priloge za izgradnju. Mislim da je za godinu dana bilo više od 4.500 priloga, a među priložnicima je bilo nekoliko stotina katolika i muslimana. U Mrkonjiće danas, kao i u Ostrog, svaraćaju ljudi svih vera i bez razlike poštuju Svetog Vasilija", ističe sagovornik Tanjuga.
Rade Bošković, koji je rođen u Mrkonjićima, a danas živi u Trebinju, priča da je to selo nekada imalo 48 domaćinstava i oko 360 čeljadi, dok u njemu danas živi svega 11 mještana starijih od 70 godina.
Mještani Mrkonjića su, kaže Rade, oduvijek živjeli od zemljoradnje i stočarstva kao i svi u ovom dijelu Popovog polja, a tako žive i danas.
Za Hercegovce su Mrkonjići, kaže Rade, duhovni centar, mjesto sabornosti i molitve za pripadnike svih vjerskih konfesija, a najavljenu izgradnju crkveno duhovnog centra smatra posebno važnom.
"U ime mještana zahvaljujem majci Srbiji, Vladi Srbije i predsjedniku Aleksandru Vučiću na pomoći. Nadamo se da će uskoro početi izgradnja duhovnog centra i da će u dogledno vrijeme biti završen i da će Vučić doći na svečanost povodom otvaranja", rekao je Rade Bošković.