Kada je na Badnjak davne 1837. godine Ludovika na svijet donijela Elizabet Amali Eugen, svoje četvrto dijete, ona i njen suprug Maksimilian ni slutili nisu kako u rukama drže buduću austrijsku caricu i najveću ljubav austrijskog cara.

Djevojčica, odmila prozvana Sisi, više je od dvorskih protokola voljela konje, vjetar u kosi, slobodan i divlji duh.

U avgustu 1853. godine nadvojvotkinja Sofija, majka austrougarskog cara Franje Josipa I, pozvala je Ludoviku i njenu kćerku Helenu u svoju ljetnu rezidenciju, a na putovanju im se pridružila i petnaestogodišnja Sisi. Plan je bio da se car Franjo upozna s Helenom, kako bi s njom kasnije stupio u brak. Međutim, car je od trenutka kada su stigli vidio samo mladu Sisi, pa se par vjenčao godinu dana kasnije. Već u dobi od 17 godina Sisi mu rađa prvu kćer, koja je dvije godine kasnije umrla od ospica. Godinu dana kasnije rodila im se i druga kćerka Gisela, a 1858. godine stiže dugo očekivani prijestolonasljednik - princ Rudolf.

Međutim, Sisi je brzo uvidjela kako je život habsburške carice zapravo život u zlatnom kavezu. Prezirala je protokole i ceremonije, nenaučena na ponašanje koje se očekuje od žene jednog cara, zbog čega je pala u nemilost svoje svekrve.

Sofija joj je zabranjivala sve ono u čemu je mlada Sisi uživala - odlaske u kupovinu, izlete na selo, pijenje piva. Čak joj je, nedugo nakon rođenja, oduzela vlastitu djecu i promijenila im imena. Franjo Josip nije činio ništa kako bi spriječio majčino maltretiranje vlastite supruge, pa je ona utočište od svekrvinog maltretiranja tražila u privatnim apartmanima.

U takvoj situaciji Sisi se fokusirala na jedinu stvar koju je mogla kontrolisati - vlastitu težinu, te je patila od onog što danas poznajemo pod pojmom anoreksija. Opsesivno je vježbala i jedva išta jela: na visinu od 168 centimetara imala je svega 47 kilograma! Sve se to počelo negativno odražavati na njeno zdravlje - dijagnostikovana joj je tuberkuloza te ona seli iz Beča kako bi se oporavila.

"Očajan sam što te ne mogu vidjeti danas i nadam se da su razlog tome oni dani u mjesecu. Molim te, čuvaj se i ako već sutra budeš dobro, molim te dođi mi...", pisao je car Franjo Josip 1889. godine svojoj 23 godine mlađoj ljubavnici, bečkoj glumici Katrin Šhrat, s kojom je ostao u vezi sve do svoje smrti. Ona je bila njegova "službena" ljubavnica, a njegova supruga Sisi nije ništa imala protiv njihove veze, nego ju je čak i podsticala jer nije bila prisutna na dvoru.

No, Franjo svoju Sisi nikad nije zaboravio. Od 1890. pa sve do njene smrti 1898. godine svojoj je ženi napisao 492 opširna pisma, a njena smrt za njega je bila nenadoknadiv udarac, od kojeg se nikad nije oporavio.

Nakon što se bolest povukla Sisi se vratila u Beč, gdje je Sofija još vodila glavnu riječ. Kako se odnosi među njima nisu popravili, nije prošlo dugo i tuberkuloza se vratila. 1865. godine pokazalo se kako je učitelj mladog princa Rudolfa, kojeg je nadvojvotkinja Sofija lično odabrala, prevarant. Sisi je njenu grešku odlučila iskoristiti kako bi se izborila za sebe - mužu je postavila ultimatum zahtijevajući da ona i samo ona bude odgovorna za sve odluke koje se tiču nje i njihove djece. Franjo Josip napokon pristaje i moć stroge Sofije polako počinje blijedjeti. Govorila je nekoliko jezika, između ostalih njemački, francuski, engleski, mađarski i grčki. Počela se zanimati za politička pitanja, a posebno je značajnu ulogu imala u sklapanja austro-mađarske nagodbe kojom je Mađarima omogućeno samoupravljanje. Ovo je rješenje odgovaralo svim stranama, u tolikoj mjeri da su Franjo Josip i Sisi okrunjeni za kralja i kraljicu Mađarske 8. juna 1867. Zbog toga je sve više vremena provodila u Mađarskoj, a treću je kćer Mariju Valeriju, rođenu u tom periodu, tamo odgajala samostalno.

Princ Rudolf zaljubio se u mladu Mariju Večeru, te je od pape tražio poništenje braka s princezom Stefani kako bi se njome mogao oženiti, no zahtjev je odbijen. Princ je s nesuđenom ljubavi sklopio suicidalni pakt, gdje je presudio puškom prvo njoj, a zatim i sebi. Vijest o smrti jedinog sina dotukla je carski par. Posljednjih je deset godina Sisi provela neumorno putujući, a iako je nominalno i dalje bila carica, odbijala je policijsku pratnju i zaštitu, što ju je naposlijetku koštalo života. Desetog septembra 1898. godine, dok je boravila u Ženevi, ubo ju je Luiđi Lučeni, iako prvobitna meta uopšte nije trebalo da bude ona.

Naime, Lučeni je namjeravao ubiti francuskog vojvodu od Orleansa, no ovaj je promijenio raspored putovanja i nije doputovao u Ženevu. Kada je u novinama pročitao da u gradu boravi carica Sisi, odabrao je nju za svoju metu, te ju je probo tankim bodežom. Ona nije bila svjesna ozbiljnosti uboda zbog vrlo stegnutog korzeta, pa se ukrcala na parobrod. Tek je tada osjetila jaku bol, budući da je oštrica probila srce, te je nedugo zatim iskrvarila.