Bosa Salatić (103), porijeklom iz porodice Uljarević, najstarija Srpkinja u Republici Srpskoj, preminula je u porodičnoj kući u Baljacima, nadomak Bileće.

Mada je bila uveliko u drugom vijeku života, baka Bosa je do posljednjeg dana bila ne samo pokretna, već i bistrog uma, puna ljubavi i pažnje za sve koji su joj dolazili ili se telefonom javljali.

Nema kuće u kraju koja ne pamti blagodeti, toplinu i lijepe riječi i njenog rano preminulog supruga Mata. Takva su im sva djeca, kao i brojna unučad i praunučad. Mještani i rodbina kažu da nikom nije bila na teretu ni trena ni u ovim godinama.

– Dobre, pozitivne misli, ljubav prema bližnjim svojima i svim dobrim ljudima, činjene dobrih djela, vrijedan rad i trud, radovanje i tuđem uspjehu, ne samo svom – bio je “recept“ bake Bose za dug život, uz maksimalnu umjerenost u svemu i strpljenje, što je za života svjedočila.

Starost joj je posebno uljepšao sin, profesor dr Milosav Mišo Salatić, nekadašnji ugledni ljekar, kardiolog i univerzitetski poslenik u Tuzli, a potom skoro tri decenije ljekar u Norveškoj i Švedskoj. Mišo se u međuvremenu vratio iz inostranstva i nastavio život u Trebinju. Svaki vikend provodio je sa majkom na pradjedovskom ognjištu.

– E, nema takvog sina kao što je Mišo – pričale su komšije Salatića. – Mišo nije davao baki Bosi da umre. Baka i Mišo bili su primjer pozitivne energije za sve nas, koji svi treba da slijede. Zato svi baku Bosu žalimo do neba i sa Mišom smo svi srcem. Nema više naše drage nake Bose, koja nas je znala i da utejši, pouči, nauči, pomogme, posavetuje. Kao i svoju rođenu decu.