Ima onih mjesta koja imaju istorije za dvije priče, Stari grad hercega Stjepana iznad Blagaja, jedno je od takvih. Možete ga posjetiti mnogo puta, svaki put doživjećete nešto drugo, a iako je pristup težak, te treba dosta truda za popeti se, nikad nećete biti sami. Baš uvijek, gore ćete zateći još neke koji su zbog radoznalosti ili istorijskog značaja smogli truda za uspon.

Pogled na Hercegovinu koji se pruža sa njega, plastično govori o moći ovog mjesta i njenoj važnosti u istoriji. Stojeći na zidovima i gledajući dolinu, lako možete osjetiti dah nekih zaboravljenih vremena, kad se na tom mjestu krojila istorija.

Blagaj je prepun kulturno-istorijskih spomenika, kao i cijela Hercegovina, ali za doći, posjetiti i doživjeti Stari grad u Blagaju, treba najviše truda. Automobilom možete do sjevernog podnožja, onda u svakom slučaju vam predstoji uspon uskom i strmom stazom, nećemo reći kozjom, ali ni to nije pretjerano. Za savladavanje uspona treba dvadesetak minuta, a kad se ispenjete na vrh, više od grandioznosti Starog grada, zadovoljiće vas činjenica da će silazak biti znatno lakši.

Teška pristupačnost mjestu, rezultat je strateškog položaja. Grad je izgrađen na najvišem i najistaknutnijem mjestu strmog kraškog brda, nadmorske visine od 310 metara. Okomito, tačno ispod njega je čuveno vrelo Bune i derviška tekija. Iako je tekija nastala značajno poslije grada, on sad djeluje kao stražar iznad nje. Zajedno, kad ih gledate iz doline, imate dojam da ih veže mnogo više osim geografske blizine.

Brojna istraživanja potvrdila su da je lokalitet Starog grada bio naseljen od željeznog doba, pa sve do 1835. godine, kad su ga Osmanlije napustili. Svoju Gradinu prvo su sagradili Iliri, da bi poslije Rimljani uspostavili svoje naselje. Slaveni osnivaju župu Hum, a vizantijski car i pisac Konstantin Porfirogenit spominje na ovom lokalitetu dva grada. U Blagaju je stolovao i humski knez Miroslav, brat Stefana Nemanje.