.jpg)
Kićeno nebo zvijezdama,ko bijelo platno šarama.Danice neme zvijezdama,vezilje nema šarama.Kolumnista i urednik Slobodne Hercegovine Goran Lučić ispod platna sa motivima srpskog kosovskog veza.I zaista vez je i nastao iz duboke ljudske želje da sagleda i uhvati nebo u svoje bijelo platno. Gledajući u noćni svod oči su se gubile u
Zavičajno udruženje Gačana na čelu sa Svetozarom Crnogorcem još je u aprilu 2015. godine podnijelo prijedlog da srpska prijestonica dodijeli jednu od ulica Stojanu Kovačeviću. Nadležna komisija Grada Beograda do danas nije reagovala, a Slobodna Hercegovina prenosi tekst Udruženja Gačana koji stoji u obrazloženju ovog
Na današnji dan 1924. godine umro je veliki hercegovački pjesnik Aleksa Šantić. Njegovi stihovi i danas bude emocije i sjećanja, posebno u Nevesinju i Mostaru.Šantić je u Nevesinju uvijek bio voljen i cijenjen. I on se fino osjećao i u našem gradu je nalazio posebnu inspiraciju za svoja pjesnička djela. O tome ima dosta dokumenata, ali mi
Pored evropskih modernih haljina tu su prisustvovali mnogi u narodnim nošnjama. Djevojke su držale lepeze, a na posebnoj svilenoj pantljici privezanu knjižicu u koju su ispisivale redoslijed igara i imena kavaljera kojima su koju igru obećale. Bile su to prilike da se djevojke nadmeću u gracioznosti, vještini pokreta i eleganciji.
Gdje zvona ne zvone tu se i ne živi. Ili je taj život utišan kao glasnik smrti. Ovo je mali osvrt na grad u delti glavne hercegovačke rijeke; u zelenoj dolini poput rajske. Raj bez zvona? Pravoslavnih, srpskih.Zvonik i zvona prije obnove, kao simbol stvarnog života u delti NeretveNeretvljani su bili istorijska baština srpskih
Kažu da život piše najbolje romane. Slažem se. Kroz moju burnu, a stresnu službu svašta je bilo. Mnoge događaje pamtim, a mnogi su u zaborav otišli. No, događaj zbog koga sam opisan u nemačkim novinama nikada neću zaboraviti.Davne 1983. godine sam bio mladi pozornik u mojoj palanci. Tada je međunarodni put išao kroz središte varoši,
Djevojčice moja!Noć je. Božićna noć. Svi naoružani muškarci su otišli spavati. Uspavaj tvog brata, tvoju sestru. Čak ti je i majka zaspala. Umalo sam ih probudio dok sam došao do ove polu-osvijetljene sobe. Tako si daleko od mene. No neka oslijepim ako mi uvijek nisi pred očima. Tvoj portret tu na stolu, i tu u mom srcu.Gdje si ti?
Počela je borba. Sava skače na prvi tenk, otvara kupolu, ubacuje bombe koje ubijaju posadu. Njegov pratilac Zvonko, skočio je na drugi tenk i učinio isto. U sjećanju boraca, ostao je taj prizor upamćen kao podvig Save Kovačevića i njegovog pratioca… Tek u proljeće 1944. godine, nađena službena legitimacija otkrila mu je pravi
Na prostoru Trebinjske šume partizani su svoje „izmišljene neprijatelje“ ubijali i bacanjem u više kraških jama.…Ovi zločini bili su nastavak zločina – genocida koji su počinili Muslimani i Hrvati – ustaše nad pravoslavnim Srbima trebinjskog sreza proljeća i ljeta 1941. godine. U oba slučaja žrtve su civili, često žene, djeca,
Partizanska ubistva nisu vršena tajno, bez svjedoka, već naprotiv, tu je riječ o teatralnim ubistvima, sa puno svjedoka, svojevrsnom „publikom“. (Radački brijeg na Ljubomiru, Jasenik kod Gacka…). Akteri tih zločina nisu se skrivali, već isticali u ubijanju srpskih civila, što je ratni zločin bez presedana u istoriji Hercegovine.
Zovem se Kosa Nikolić, rođena sam, odrasla i vaspitana u kući mog đeda, Đorđa Nikolića. Sa sestrom i bratom rasla sam, što ono kod nas kažu, normalno.Odrasli smo sa majkom, tatom, tetkom, babom i djedom, kod nas, što bi rekli, uvijek puna kuća. Imali smo svakog septembra nove patike za školu (sestra je doduše imala i jaknu, onu
„Olujne naravi, rijetke hrabrosti i još rjeđe bistrine, Kraljević je sve do sudnjeg dana sagorijevao u jednom neviđenom revolucionarnom poduhvatu. U ratnom vrtlogu odmah je stupio u redove trebinjske četničke brigade pod komandom Vlada Milojevića. U antikomunističkoj aktivnosti kroz gromku riječ, živu i pisanu, žigosao je
"Uvjeravam Vašu Svetost da su zvjerstva nečuvena i bez presedana u dugoj istoriji varvarstva na svijetu. Ljude ubijaju čekićima u glavu, kolju ih, kuvaju žive, bacaju djecu i žene u rijeke i bunare, a odrasle u jame. Vađene su oči pravoslavnim episkopima, premlaćivani su mitropoliti na najsvirepiji način… U Hrvatskoj je ubijeno
Pozdravljam te slavni grade i čestitam ti Dan žrtve i herojstva! Hercegovački Pijemonte, svesrpski ustaniče!Živo pamtim tvoj Mitrovdan 1992., bilo je baš ovako oblačno, olovno nebo nad nama, prohladne ruke. Uz lampu petrolejku, ušuškani uz majku, brat i ja, slušali smo tupu grmljavinu od sjevera.To Nevesinje trpi, šaputali su stari.
Povod za priču o Radovanu Pejanoviću, ratnom komandantu grada Trebinja – Trebinjskog sreza (1942-1944.) je nedavno pronađeni njegov ratni album. Fotografije nisu ranije objavljivane u javnosti i stoga predstavljaju izuzetno otkriće za sve koji proučavaju teme vezane za Drugi svjetski rat i JVuO (četnike) na području Trebinja i
Postoji jedna priča iz vremena nacističke Njemačke. Priča ide ovako:Skupile se „učene“ nacističke glave sa idejom da štampaju Bibliju koja neće imati niti jednu gramatičku grešku. Radili su dugo i disciplinovano, na kraju izađe najvažnija knjiga u istoriji čovječanstva iz štampe i nemade niti jedne gramatičke greške, ali na
Sa panorama većine gradova naših prostora mogu se vidjeti desetine i stotine fino sagrađenih, domaćinskih kuća zidanih uz pjesmu, ražanj i rakiju. Te kuće su dokazi čestitosti porodica koje u njima žive, dokazi rada i odricanja da bi se došlo do onoga što se zove dom. Ipak, sa tog istog vidikovca u oči bode koliko su te kuće u
Oni ne idu u školu 10 kilometara u jednom pravcu po snijegu do pasa, oni nemaju obavezu da „namiruju“ stoku u pet zora, oni ne uče lekciju pod mjesečevom svjetlošću, ne dobijaju batine „ko' što se nekad dobijalo“, oni imaju kompjutere i pametne telefone, oni ne poštuju starije, oni ne znaju šta je muka, ni kako sa 10 „njemačkih
„Kada je nakon prvog plotuna jedan od streljanih, dok mu je krv šikljala iz grudi, uzviknuo ‘Živjela Rusija!’ – prišao mu je Sava Kovačević s pištoljem u ruci i, uz ružnu psovku, ispalio mu nekoliko hitaca u glavu. Dragica Pravica je, na zaprepašćenje prisutnih, provjerila da li je smrtna kazna valjano izvršena, pucajući iz pištolja u
Od guslarske pjesme, preko istorijskih udžbenika do Kaporove Zelene čoje Montenegra u svijest mi se neizbrisivo urezala „Nevesinjska puška“ i slavna Bitka kod Vučijeg dola. Minule subote obilježena je 140.godišnjica ove bitke vrijedne Tolstojevog pera.Vučiji do je jedna živopisna, zelena hercegovačka zaravan prošarana kršom i
Ako se nađete u Beogradu i, šetajući, krenete od Slavije ulicom Kralja Milana ka Terazijama, a kod zgrade predsjedništva hotimično bacite pogled udesno ugledaćete zamišljenog Ivu Andrića kako kreće u svoju svakodnevnu šetnju. Ćutljivi pisac se od svog "Venca" kreće ka Moskvi i Knez Mihajlovoj pa se Francuskom spušta do Zelenog
„Trebali 'ercegovci o Nikoljdanu amo...“, arhaična je rečenica kojom je počinjala jedna od mnogih priča koje sam kao dijete slušao po slavama, oko kazana ili od komšija u dugim zimskim noćima kada bi se skupili i sa ocem igrali tablića. Kroz maglu nikotinskog dima sve sam te izborane ljude – preživjele veterane, gledao kao strip
Još samo osamnaest dana i Tramp ulazi u Bijelu kuću. Sređuje nam papire za EU, prašta nam dugove prema MMF-u i Svjetskoj banci i vraća Kosovo. Lijepo je maštati, ali predstavnik republikanske stranke ipak neće pobijediti na izborima. Zašto?Ako se bilo čemu može skinuti kapa američkim medijima masovne komunikacije to je
Kći kneza Lazara i kneginje Milice, Bajazitova družbenica, Tamerlanova zatvorenica, ktitorka – Olivera Hrebljanović, jedna je od onih zaboravljenih srpskih princeza, koju su dominantne uloge Nemanjića potisnule u istoriji srednjeg vijeka srpskog dvora i naroda.Rođena oko 1373. godine, kao najmlađoj od sedmero djece, roditelji joj
Sjedim tako, nemiran i nervozan, u jednom ovdašnjem frizerskom salonu – ćutim. Frizerka, mučeći se oko moje zarasle glave, željna razgovora, poče da se žali: „Nama frizerima treba uvesti beneficirani radni staž.“ „Zašto?“, upitah je začuđen. „Čitav život smo na nogama! Bole nas leđa, ruke, noge, proširene vene, eh...“, odgovori
