U crkvi Vozdviženja Časnog krsta u selu Prosjek u Bobanima, kod Trebinja, služena je Sveta liturgija povodom krsne slave ove bogomolje koja se nalazi u minskom polju i jedini je pravoslavni hram na tom području koji je ostao sačuvan tokom proteklog rata, dok je selo u potpunosti porušeno i spaljeno.

Svetu liturgiju služio je sveštenik Boris Banduka, koji je poručio da je ovo područje svojevrsni krst stradanja srpskog naroda, ali da je čudom Božijim sveti hram ostao netaknut i da danas okuplja narod ovog kraja.

On je poručio da je crkva u selu Prosjek svojevrstan podgvig za svakog vjernika, jer se do nje dolazi pješke, po tačno utvrđenim kozjim stazama i kroz bespuće kamenjara, s obzirom na to da je riječ o području koje je bilo linija razgraničenja zaraćenih strana tokom proteklog rata.

Do crkve je i ovoga puta došlo desetak vjernika, koji kažu da im je najljepše izaći na Prosjek i tu, u hercegovačkom kamenjaru, prisustvovati Svetoj liturgiji i primiti Svetu tajnu pričešća.

U toku posljednjeg rata nije stradalo ni groblje, a nijedan metak ili granata nisu pogodili hram i groblje.

Mještani kažu da bi rado obnovili kuće, ali da je bez puta to nemoguće. Mine su postavljale obje vojske, a deminiranje terena još nije izvršeno.

"Uvijek je ovdje bio težak život, ali se niko nikada nije žalio. Naši su se preci mučili, borili, što bi ljudi rekli, za goli život. Bez puta i struje živjelo se sve do posljednjeg rata, a onda su neki ljudi, vjerujući da čine ispravne stvari, porušili selo. Ostala nam je crkva, koja nas okuplja svake godine o Krstovdanu u radosti", priča nekadašnji mještanin Prosjeka Borislav Morić.

Da bi riješili neke od osnovnih problema u vezi sa crkvom, mještani su sa ocem Bandukom dogovorili formiranje crkvenog odbora, s ciljem da se od nadležnih gradskih vlasti u Trebinju i Ravnom, ali i donatora, traže neophodna novčana sredstva za postavljanje solarnih panela kako bi crkva po prvi put u svojoj istoriji dobila struju.

Planirana je i rekonstrukcija unutrašnjih zidova, te rekonstrukcija spoljašnjih zidova i zvonika.

"Do sada smo postavili vrata i zaštitne mreže na prozore. Iznijeli smo i klupu. Redovno kosimo brdski put i groblje, pa to planiramo ponovo na proljeće", navodi Morić.

Prema predanju, crkva u Prosjeku je sagrađena u 15. vijeku, kada su Turci davali dozvolu samo onima koji bi svoj vjerski objekat iz temelja izgradili za jednu noć i jedan dan.

Mještani prenose predanje da su crkve sazidale vile, koje su, zapravo, personifikacija njihovih predaka koji su ispoštovali turski zahtjev i postavili krov na crkvu za 24 časa, što je ne tada, već i sada veliki građevinski podvig.

Sav materijal za izgradnju hrama i naredne rekonstrukcije pronalažen je u selu, dok je onaj nedostajući nošen na leđima ili tovarnim životinjama.

Mještani ovog sela pričaju kako je izvjesni Redžo iz sela Grepci na leđima nosio krst težak više od 70 kilograma od Diklića do Prosjeka, bez pauze preko sedam kilometara.

U crkvi je 2009. godine, tokom prve liturgije poslije 1976. godine, pronađeno rukom pisano Sveto pismo, kao i druge dragocjene knjige koje su povjerene umirovljenom episkopu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Atanasiju na čuvanje.