Sedamdesetogodišnji Slobodan Popović, opančar iz Ljubinja, majstor je svog zanata i jedan od svega dva ili tri opančara u BiH, a njegovi tradicionalni hercegovački opanci, pored toga što su skoro neuništivi, stigli su i do Amerike i Australije.

„Sve je u životu slučajno, pa i ovo. Ja sam opanke počeo praviti u stare dane, prije toga sam vozio kamione. Sebi sam napravio prvi par. Čisto onako da ih imam, da ih pronosam kroz Ljubinje i da se podsjetim šta sam nosio u djetinjstvu. Onda sam po par opleo i ukućanima, a onda su došle i prve prodaje“, priča Slobodan dok ekipa „Nezavisnih“ uživa gledajući kako plete novi naručeni par.

Prisjetio se i kako su u Ljubinju i ostatku Hercegovine nekada svi – od čobana i djece koja su krenula u školu pa do uglednih trgovaca – nosili opanke, kako je pokojnog oca gledao kada pravi njemu par opančića. Danas, odmahuje glavom, drugo je vrijeme.

Popović opanke pravi od tri vrste materijala – gume debele osam milimetara  koja služi za đon, goveđe kože od koje se prave kaiševi i špage od morske mreže koja se upliće debelo i gusto te u suštini gradi tijelo opanka i drži nogu stabilnom. Sav alat potreban za majstorije su velika igla, dva para kliješta, šilo i mali čekić.

„Nikada do sada nisam imao nijednu reklamaciju i to mi i te kako znači jer novac dođe i ode, a ovo i nije neka para, čisto da se zaradi nešto“, kaže Slobodan.

Cijene opanaka zavise od veličine i kreću se od 50 do 70 KM.

„Za jedan par mi trebaju dva dana rada. Obično ih naručuju kulturno-umjetnička društva i pojedinici koji hoće da se podsjete na zavičaj, na mladost, da nekome uzmu kao poklon“, kaže Slobodan.

Opanak je, kaže, i puno praktičniji za hercegovački krš od moderne obuće. U njemu se noge ne znoje, lagan je, savitljiv i zgodan za hodanje po kamenju. I na kraju, ne može se poderati za godinu dana, pa makar ga svaki dan nosili.

Darivao je, kako kaže, svoje opanke i predsjednicima vlada, ministrima, uglednim doktorima, poznatim ličnostima.

Jedna narudžba je, tvrdi, došla čak i od Milorada Dodika, predsjednika RS.

„Naručio je, ali nije preuzeo, drugi neki čovjek je došao po njih“, smije se ovaj opančar.

Njegovi opanci, koliko on zna, šetali su svim kontinentima osim Afrike.

„Moji opanci su otišli u veći dio Evrope, Ameriku, Rusiju, odnosno u Moskvu, Južnu Koreju, Australiju, samo za Afriku ne znam“, kaže on.

Kada je u pitanju broj koliko je pari napravio za proteklu deceniju, kaže da nije siguran jer nije brojao sve do prošle godine.

„Tada me je zainteresovalo da vidim koliko napravim pari u godini i u januaru krenem da zapisujem. Do nove godine nakupilo se 148 pari. Sjednem na kauču, gledam televizor, pratim šta se događa u svijetu i pravim opanke“, kaže Popović.