Rajska ptica iz Trebinja, simbol ovog grada i Muzeja Hercegovine, krije veliku misteriju. Kamene ploče sa ovim pticama pronađene su u pravoslavnom manastiru Zavala i istoimenom selu čiji stručnjaci tvrde da su pripadale rimokatoličkoj crkvi. Međutim, kamene ptice iz Zavale gotovo su identične onima koje su ukras Miroslavljevog jevanđelja.

„Rađene su ilustracijom crtica i tačkica koje su izuzetno posebne, jer su na potpuno isti način ilustrovane ptice u Miroslavljevom jevanđelju. Postoje istoričari i istoričari umjetnosti koji tvrde da je umjetnik, dok je gledao upravo ove ptice, stvarao ilustracije u Miroslavljevom jevanđelju“.

Ovo nam priča kustos Muzeja Hercegovine, arheolog Jelena Pujić, dok stojimo pored jedne od kamenih ploča sa intrigantnim, prelijepim pticama.

Najviše ploča pronađeno je u manastiru Zavala, na najzapadnijem obodu Popovog polja, a neke i na obližnjem arheološkom nalazištu Crkvina, gdje su ostaci dvije crkve, Svetog Petra i Svete Petke. Ploče sa reljefom ptica su pronađene i u samom selu, uzidane su u kuće.

Za potrebe koje crkve je umjetnik u kamenu klesao ove ptice, samo je jedna misterija, a djelimično je osvjetljava veoma važna činjenica, koja otvara novu intrigu - rajske ptice iz Zavale gotovo su identične pticama koje su ukras najznačajnijeg ćiriličnog spomenika srpsko - slovenske pismenosti iz 12. vijeka, Miroslavljevog jevanđelja.

Na mjestu gdje su ptice pronađene, u manastiru Zavala, iguman Vasilije nas dočekuje sa arhivskom građom muzeja Jugoslavije iz prošlog vijeka.

Dok prelistava naučni rad prvih istraživača ptica, objašnjava da se dugo vjerovalo da je manastirska crkva Vavedenja Presvete Bogorodice podignuta u 12. vikeku, do posljednjih, nedavno urađenih istraživanja. Prvobitna crkva je znatno starija, datovana je od 9. do 11. vijeka.

„Temelje ove sadašnje crkve uradili su do tih starijih temelja, nisu ih stavili na te stare temelje. Kad smo vršili iskopavanja pronašli smo te temelje stare, male crkve. Apsida je ista, ona je ostala na starim temeljima, samo je dozidana u visinu“, objašnjava iguman.

Na osnovu dimenzija, vrste materijala i obrade reljefa, ploče sa kamenim pticama gotovo sigurno pripadaju jednoj cjelini.
Najveće iznenađenje, kada se ploče spoje, uklapaju se u širinu oltarske pregrade prvobitne manastirske crkve, donji su dio zida koji je dijelio oltar od naosa crkve, što ruši teoriju arheologa Sveučilišta u Mostaru koji posljednjih godina istražuju obližnju Crkvinu, da su dio crkve Svetog Petra.

„Stručnjaci su uradili rekonstrukciju ovih kamenih ploča koje bi mogle da se smjeste u dimenzije naše stare crkve. Ona nikako nije mogla biti na nekom drugom mjestu, jer nije bila tako mala. Sve druge crkve na okolnim mjestima su veće“, kaže otac Vasilije.

I ploče pronađene van manastira pripadale su cjelini iz Zavale, samo su kasnije donijete i iskorišćene kao dio crkvenog namještaja rimokatoličke crkve Svetog Petra. Pojedine su, ko zna kada, otuđili mještani i ugradili u svoje kuće.

Zavalske, preromaničke ptice izuzetno su važne, ovi ukrasi na kamenoj plastici zapravo se smatraju religijskim predstavama, a takvo je predstavljanje karakteristično za zaleđe provincije Dalmacije.

Ptice i u prozoru crkve u Zavali

Nedavno su stručnjaci Sveučilišta u Mostaru na lokalitetu Crkvine, nedaleko od manastira, pronašli još jednu kamenu ploču.
Međutim, najveći dio ove intrigantne kamene plastike, dijelove nekadašnjeg oltara, čuva Muzej Hercegovine u Trebinju, čak 13 ploča.

Otkrivene su 1957. godine kada je istraživana Zavala i prenijete u Trebinje.
Međutim, jedna ploča ipak je ostala u Zavali. Otac Vasilije nas vodi do nje, ugrađena je u sjeveroistočni prozor crkve.

„To je neko ugradio, kad se obnavljalo, kad se proširivala crkva, možda 1514. godine. Imamo sačuvan dokument iz te godine, traži se dozvola za obnovu male trošne crkve u Zavali“, kaže iguman.

Dok gledamo pticu u prozoru ove važne svetinje u kojoj je prve korake ka duhovnom uzdizanju napravio Sveti Vasilije Ostroški, shvatamo da je veza zavalskih ptica sa Miroslavljevim jevanđeljem jasna i laiku.

Miroslavljevo jevanđelje ilustrovano u Hercegovini?

Bilo nam je jasno i u Muzeju, na bolje sačuvanim pločama, ptice su gotovo identične. Pujićeva kaže da je još tokom pronalaska ptica, 1957. godine, čuveni arheolog, profesor Marko Vego rekao da su ptice potpuno na isti način ilustrovane kao i u Miroslavljevom jevanđelju.

„Znamo da je tekstualni dio Miroslavljevog jevanđelja pisan u Bijelom polju, mi bismo onda mogli definitivno da tvrdimo da su ilustracije rađene u Hercegovini, odnosno vjerovatno u manastiru Zavala i njegovoj okolini, jer je neko ko je to radio gledao i nalazio inspiraciju baš u ovim pticama“, kaže Pujićeva.

Ona dodaje da su drugi specifični, prelijepi ukrasi na pločama iz Zavale tropleteri koji se koriste u preromaničkom periodu za ukrašavanje kamene plastike i u okolnim crkvama, na prostoru nekadašnje provincije Dalmacije.

„To su religiozni simboli koji su se koristili u to vrijeme, a pretpostavlja se da ova ptica sa nimbom oko glave predstavlja neki vid osvjetljenja, svjetlosti, dakle nečeg što je lijepo. Ona je kao svitanje, možda bi smo mogli tako da je objasnimo. Svakako je rajska ptica“.

Gdje su ptice koje nedostaju

U Muzeju Hercegovine ne vjeruju da će se uskoro vratiti da istražuju na lokalitetu Crkvine, na mjesto susreta dvije vjere, gdje se možda nalaze ploče koje nedostaju zavalskom ikonostasu.

To mesto poslije rata pripalo je opštini Ravno u FBiH. Pravi, konačni zaključak o pticama moglo bi, vjeruju, da donese istraživanje međunarodnog tima. Ono bi moralo da se desi, jer kolege sa druge strane granice tvrde da su ptice pripadale crkvi Svetog Petra, odnosno samostanu.

„Mi bismo sigurno rekli da ptice pripadaju onome na čijem području su nađene, s obzirom na to da je u blizini manastir Vavedenje i da su reviziona istraživanja pokazala da je stariji manastir, odnosno starija crkva ispod današnje, mi verujemo da je to pripadalo narodu koji je u to vrijeme živeo na tom prostoru“, kategorična je kustos Muzeja Hercegovine.

Prema najavama Sveučilišta u Mostaru, njihovo istraživanje mjesta koje više nije u nadležnost Muzeja Hercegovine biće nastavljeno.

Ptice koje svjedoče o vještini i nadahnutosti umjetnika koji ih je uklesao u kamenu, a možda i o direktnoj povezanosti Zavale sa Miroslavljevim jevanđeljem, u Muzeju Hercegovine izložene su uz njegovo fototipsko izdanje.

Jedna krasi grb grada Trebinja, ali je i zaštitni znak Muzeja Hercegovine.

https://odysee.com/@Sputnjik.Srbija:7/manastir-Zavala:3?src=embed