Povodom obilježavanja krsne slave Svetog Joakima i Ane ali i osveštanja parohijskog doma pri ovom hramu, u selu Vrpolju u Ljubomiru je bilo svečano.

Veliki broj vjernika, ne samo sa područja ovog sela i cijelog Ljubomira, nego i iz Trebinja i Bileće prisustvovao je Svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je služio mitropolit Dimitrije i lomenju slavskog kolača.

U nadahnutoj besjedi Njagovo visokopreosveštenstvo mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije govorio je o značaju ovog praznika ali i potrebi da u srcima svojim nosimo ljubav. Ispred Crkvenog odbora okupljenim vjernicima se, ispred hrama Joakima i Ane nazdravio je  predsjednik Crkvenog odbora Radovan Ivanković.

U neposrednoj blizini hrama mještani su izgradili prostran i komforan parohijski dom koji će im, kako rekoše služiti i u dobru i kada nije dobro.

Mnogi su pomogli izgradnju ovog Doma, a najveći ktitor bio je ugledni trebinjski privrednik Milovan Mišo Aćimović koji se zahvalio svima na prisustvu i pohvalio rad mještana, pogotovo mladih ljudi koji su uložili velike napore.

Okupljene je pozdravio i gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić i istakao da je primjer mještana Vrpolja i njihove sloge i rada, pokazatelj kako svi treba da razmišljamo. Na današnjoj svečanosti u Vrpolju priređen je prigodan program a mještani su uručili prigodne poklone i gramate mitropolitu Dimitriju, Mišu Aćimoviću kao i mnogima koji su pomogli izgradnju ovog Parohijskog doma.

Postoji predanje da je Hram Svetog Joakima i Ane izgrađen na srednjovjekovnom Nemanjića groblju. Kada se prvi put pominje hram na ovom mjestu, istoričar Mavro Orbin navodi da je izgrađen još prije posjete Cara Dušana Dubrovniku u novembru 1350. godine. Prema Orbinu, razlog Dušanove posjete Ljubomiru je davanje pomena precima nemanjićke dinastije u mjestu njihovog porijekla u Vrpoljskoj crkvi Svetog Joakima i Ane.

„Pobijeno je oko Crkve golemo mramorje, a pod tijem bijelijem biljezima, snijevaju vječni san dobri junaci od poštenoga i hrabroga doma Nemanjića, a Vrpolje je njihova postojbina...”, navodi ovaj istoričar a narod i dan danas čuva ovo sjećanje i drevno predanje. Na ovom lokalitetu nalazi se nekropola sa 18 stećaka četiri ploče, 13 sanduka i jednom krstačom. Hram je obnovljen 1906. godine, ponajviše priložničkim trudom Jefta Ivankovića i duhovnim staranjem jeromonaha Leontija Ninkovića, a osveštao ju je Mitropolit Petar Zimonjić.