Građevinska sezona u Srpskoj veoma je uspješna, firmama naruku ove godine idu stabilne cijene repromaterijala i dovoljna količina poslova, a kamen koji ih sve više žulja jeste nedostatak radnika zbog čega nerijetko dolaze u situaciju da odbijaju poslovne ponude.

Problemi koji potresaju domaću industriju, a tiču se pada poslovne aktivnosti, uveliko zaobilaze sektor građevine jer novih gradilišta uopšte ne manjka, naročito u stanogradnji.  Međutim, i to bi se u budućnosti moglo promijeniti jer je neimara sve manje. 

Sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala pri Privrednoj komori RS Mile Petrović kaže za “Glas” da je ovogodišnja građevinska sezona startala veoma dobro, te da je nastavila u tom pravcu jer vremenski uslovi idu naruku građevincima. 

- Decembar, januar i februar su ranijih godina bili mjeseci kada se nije moglo raditi zbog vremenskih prilika ili se radilo smanjenom dinamikom, a sada se gradilo gotovo u punom kapacitetu. Sektor visokogradnje je veoma stabilan i nadamo se da će tako ostati jer je građevinarstvo grana koja vuče ostale privredne djelatnosti - rekao je Petrović. 

Ono što je negativno, priča Petrović, jeste problem nedostatka radne snage koju je nemoguće nadomjestiti iz domaćih kapaciteta. 

- Mlade ne zanima ova vrsta posla, ne žele da preuzmu znanje i vještine od iskusnih građevinaca. To je dovelo do nasušne potrebe za uvozom radnika. Željeli mi to ili ne, strani građevinci su naša neminovnost. Važno je samo da se radna snaga uveze na način da tu mogućnost dobiju samo domaće firme koje zapošljavaju i naše radnike - kazao je Petrović.  

Suvlasnik i tehnički direktor građevinskog preduzeća “Vranica” iz Banjaluke Nenad Stanišljević potvrđuje da je nedostatak kadra najveći problem ovog sektora.

- Posla stvarno ima. Nama je ova godina odavno popunjena, a ponude koje stižu za nova gradilišta primorani smo odbijati jer nemamo mogućnosti da bilo šta više prihvatimo za ovu sezonu. Dobro moramo voditi računa šta ugovaramo jer je osnovno mjerilo - koliko možemo obezbijediti radne snage. Sve što sada ugovaramo možemo početi graditi tek u drugoj polovini iduće godine - pojašnjava Stanišljević za “Glas”.

Dodaje da su cijene građevinskog materijala poprilično stabilizovane te da problema te vrste trenutno nemaju.

- Ono što je problem jeste stalni rast cijene rada, što je i logična posljedica ako se ima u vidu da u Banjaluci ima desetak firmi kojima nedostaje radne snage. Preduzeća koja ugovore sklapaju na duže staze nemaju mnogo prostora tokom višemjesečnog izvršenja radova za snažnije povećanje plata jer to nisu definisali u cijenu rada. Ukoliko budemo imali veće investicije poput izgradnje autoputeva, ne možemo to sami. Moraće se ići na ozbiljniji uvoz stranaca što neminovno znači rast cijena građevinskih usluga jer radnici iz Nepala, Turske imaju svoju računicu. Mora im se obezbijediti i smještaj, hrana, što povećava troškove firmi - kaže on.  

Stanišljević dodaje da naročito brine otpor mladih prema građevini. 

- Kada pogledamo strukturu zaposlenih u sektoru, sve su to ljudi pred penziju. Uprkos rastu plata, pogotovo u završnim građevinskim radovima gdje keramičari i moleri zarade gotovo koliko i doktori, mladi nemaju ambicije da se opredjeljuju za ta zanimanja. Mi sada vrlo teško možemo popuniti naše redove mladom radnom snagom, što nije bio slučaj prije desetak godina kada su plate bile dobrano niže. Ni ranije djeca nisu jurila u građevinske škole, ali su dolazi kod nas pa smo ih mi učili zanatu, a sada interesa nema uopšte - naveo je Stanišljević.

 DETAŠMANI
Nenad Stanišljević, čije privredno društvo ima detašman za izvođenje građevinskih radova u Njemačkoj, kaže da je stanogradnja u toj zemlji poprilično pala te da je značajan broj firmi iz BiH koje posluju na tamošnjem tržištu smanjio obim poslova. 

- Usljed globalnih kretanja ekonomija Njemačke je znatno oslabila, kamate na kredite su porasle pa i onaj ko kupuje i ko gradi mora banci skupo platiti to zaduženje što je uticalo na pad stanogradnje. U posljednje vrijeme uglavnom gradimo objekte namijenjene privredi, odnosno industriji, ili škole i vrtiće jer to finansira država - pojasnio je Stanišljević.