Najčešće pominjana definicija manipulatora jeste da je to osoba koja koristi druge ljude kako bi ostvarila vlastite želje. To je ujedno i jedna od najizraženijih osobina Nebojše Vukanovića, lidera pokreta koji se deklarativno bori za pravdu i red, pri čemu sam lično, kao predsjednik Skupštine, prethodne četiri godine pokušavao da od njega sačuvam makar minimum pravde i reda u tom domu, jer ih je on uporno nastojao urušiti i obesmisliti. Obrazac se od slučaja do slučaja nije mnogo mijenjao. Najčešće bi odabrao neku temu za koju bi procijenio da mu može donijeti političku korist, a onda bi je namjerno, rjeđe iz neznanja, delegirao ne trudeći se da ispuni ni minimum pravnih uslova kako bi se uzela u razmatranje. Kada bi nastupila opravdana reakcija, koju je vjerovatno i priželjkivao, obrušavao bi se svim silama na oponenta, pokušavajući da ga ućutka oslanjajući se na rječnik prepun vulgarizama i površnih fraza. Očito mu nije dovoljno što se u legalnom postupku, u okviru skupštinskih sjednica, može sasvim dovoljno diskutovati o svim, pa i najosjetljivijim temama. Manipulatoru Vukanoviću ne odgovara konstruktivna atmosfera, u kojoj bi se sučeljavali suprostavljeni argumenti uz puno uvažavanje političkih neistomišljenika, jer takvoj vrsti borbe nije dorastao. On je pobornik isključivosti i haosa, ljubitelj teških riječi i iznenađujuće neprimjerenih postupaka. Takva osoba, koja je možda i ušla u javni prostor nošena elementarnim idealima, vremenom je mutirala u politikanta ispunjenog gorčinom i opterećenog unutrašnjim protivurječnostima. Sa takvom osobom teška je svaka vrsta kontakta, jer se diskutovati ne može, a razmjena uvreda tek nema smisla.