Udruženje Hercegovaca, potomaka i prijatelja Hercegovine iz Banata je po 11. put okupilo zemljake u nikad specifičnijem trenutku.

Ulazak u drugu dekadu okupljanja zemljaka u Zrenjaninu obilježilo je sjećanje na nedavno preminulog Uroša Milojevića koga su i ove večeri svi prisutni pominjali.

Ako je ranije Uroš okupljao ljude “dok još može” energija i ljubav prema rodnoj grudi, zemlji predaka ostala je neugašena, pa je i ovo veče okupilo Hercegovce sa svih strana.

Kao i prethodnih godina, i ovoga puta samoj večeri prethodila je akademija u pozorištu “Toša Jovanović”, jednom od najstarijih u zemlji Srbiji.

“Pozdrav Hercegovini, a iz Banata” bio je naslov ovogodišnje akademije na kojoj je i spisak gostiju unaprijed garantovao da će publika imati šta da čuje.

U molitvenoj tišini začuo se Srpski hor “Sveti Serafim Sarovski” koji je otpjevao “Vostani Serbie”.

– Dva su rubna područja srpskog etničkog prostora i dva žarišta srpske kulture – Banat i Hercegovina. Od davnih dana beleže svoju bliskost i brižnost. O tome svedoče i stihovi učenog Dositeja, kao i buntovni i nepokorni Đura svojim slobodarstvom, bratskom toplinom i stihovima za sva vremena, kojima opominje, podiže i kao kresom kamena pali onaj plamen podrške hercegovačkim ustanicima – rekao je na početku programa Milan Beli Bjelogrlić koji je podsjetio na Milana Jovanovića Morskog, Banaćanina rođenog u Jarkovcu.

– Svest o zajedničkom kulturnom prostoru i san o jedinstvu teritorijalnom i državnom ostaju i kao zavet predaka i kao poruka potomcima – rekao je Bjelogrlić najavljujući Peja Bajčetića, tvorca hercegovačkih udruženja u Srbiji. 

Pejo Bajčetić je najprije pozvao sve prisutne da minutom ćutanja odaju poštu Urošu Milojeviću, a onda objasnio zašto je Zrenjanin poseban za sve Hercegovce bez obzira na trenutno mjesto boravka.

– Kad je riječ o prošlosti ova naša dva zavičaja kao da ih je usud stvorio buntovne, pa su oba naša zavičaja ispisala istorijske stranice slobodarskog srpskog duha – rekao je Bajčetić.

U Zrenjaninu su ove večeri bili zastupljeni svi srpski krajevi, pa je o srpskom nacionalnom integritetu, ali i raznolikosti govorio dr Dragan Stanić, predsjednik Matice Srpske. On se osvrnuo na period odrastanja u Sirigu u kome je po pravilu najbliže drugare pronalazio  među Hercegovcima.

Milan Micić kazivao je svoje stihove iz knjige “Rakija i rane” koja govori o sudbini srpskih dobrovoljaca između dva svjetska rata koji su se doselili u Banat.

Guslarski pozdrav uz nekoliko anegdota iz Hercegovine ipričao je profesor i narodni guslar Slavko Aleksić.

Vesna Kapor jedina žena među muškarcima na sceni sa posebnom pažnjom je najavila pjesnika Petra Sarića koji i danas živi tamo gdje se pokazuje snaga duha: na Brezovici, adresa, Kosovo i Metohija.

– Kad bih znao da vi nešto manje znate o Kosovu od mene, ja bih vam nešto i rekao o Kosovu. Ali kako kosovske vesti su mnogo glasovitije i na mnogo veću daljinu se čuju nego i na svom izvoru – rekao je Sarić kazivajući svoje stihove.

Dobitnica nagrade “Laza Kostić” srpska književnica Vesna Kapor je istakla da joj je prva asocijacija na Banat pomisao na Miloša Crnjanskog i da joj je njegovo pisanje na pomen poginulim drugovima poslužilo kao vodilja za njenu knjigu “ Po sećanju se hoda kao po mesečini”.

Posebnu pažnju izazvalo je obraćanje jednog od najomiljenijih hercegovačkih pjesnika Đorđa Sladoja.
– Ako zagrebete po rodoslovu i malo protresete po rodbinskom stablu sigurno ćete naći neku hercegovačku vezu, a šta ćete sa tim da radite, vidite sami – rekao je Sladoje prekidan aplauzima.
– Mogao bih vam pričati o zemlji svetog Save, o „toskani srpskoga jezika“ kako je Hercegovinu nazvao Vasko Popa a taj je znao šta govori. O njenoj tragičnoj istoriji, biblijskome stradanju, o njenim ustanicima i junacima, o svetiteljima od svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog do Vukašina iz Klepaca. O njenim pesnicima i prorocima, o čudesnim pejzažima, mirisima i bojama, o kamenu i suncu, o svjetlosti za kojom mnogi žude, pa čak je žudio i Ivo Andrić. Mogao bih o svemu tome, ali ima jedna misterija koju do dana današnjeg nisam uspio da razrešim a ta je mistična opsesija hercegovaca sirom iz mješine – rekao je Sladoje i objasnio da je torotan “prljo” efikasno kao oružje.

– Tog sira više nigdje nema, čak je iz ekoloških i mirnodobskih razloga zabranjen i u Crnoj Gori, valjda da ih ne kompromituje pred Evropom. Taj je sir spasio toliko hercegovačke sirotinje da bi mu komotno mogli dodjeliti odlikovanje za zasluge za narod ili ga barem brendirati, kako Srbi vole da kažu – rekao je Đorđo Sladoje kazivajući stihove “Poslanice Hercegovcima”.

– U onom dijelu Hercegovine koji se zove Crna Gora manje je i ljubavi prema Hercegovini i prema Crnoj Gori i prema obrazu ljudskome i srpskome – rekao je srpski knjižebnik Blagoje Baković, koji se osrvnuo na svoju nagrađenu knjigu „Sećanje na mrave“.

– Kada se pjesnik jednog stradalnog naroda, poštenog i časnog, bogotražiteljskog kakav je srpski, sjeća mrava obično ih se sjeća u nemravlje doba. Da smo mi Srbi učili od mrava o njihovim mravinjacima, o njihovim i našim šumama šta treba da uradimo za naš mravinjak, ne bismo doživjeli da nas mravojedi spasavaju „milosrdnim anđelima“, a mi da kličemo kako mravojedi nemaju alternativu i kako treba iz mrava da se pretvorimo u mravojede ne bi li izbjegli mravlju sudbinu – rekao je Baković.

Kraj programa ostao je rezervisan za legendarnog srpskog pjesnika Matiju Bećkovića.

– Učinili ste mi veliku čast što ste me pozvali u Petrograd da budem zajedno sa vama na ovom skupu Hercegovaca iz Hercegovine i Banata. Osećam se kao da su hercegovački ustanici došli iz djedovine Svetog Save u posjetu banatskim ustanicima koji su na svojim barjacima imali lik Svetog Save. Osjećam se i kao da su Jovan Dučić i Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović i Pero Slijepčević i Đoko Slijepčević došli u posetu Lazi Kostiću, Đuri Jakšiću, Jovanu Jovanoviću Zmaju, Jovanu Steriji Popoviću, Milošu Crnjanskom, Svetozaru Miletiću, Vasi Stajiću i drugim velikim Srbima iz srpske Vojvodine – rekao je Matija Bećković koji je pročitao pjesmu „Put kojeg nema“ posvećenu slavnom Hercegovcu, Momu Kaporu. Kazivao je stihove posvećene Njegošu, a potpune ovacije doživjela je njegova poema “Plač Živojina Kira Radovića iz Bjelopavlića”.

Program akademije vodili su Vesna Kapor i Luka Balj.

U nastavku večeri okupljeni su se prošetali nekoliko desetina metara do hotela “Vojvodina” u kome je po tradiciji održano 11. hercegovačko sijelo.

U ime domaćina goste je pozdravio gradonačelnik Zrenjanina Čedomir Janjić, koji nije krio zadovoljstvo zbog dragih gostiju, a posebno je pozdravio gradonačelnika bratskog grada Trebinja Luku Petrovića.

Gradonačelnik Trebinja Luka Petrović bio je dirnut dobrodošlicom u Banatu, a Hercegovce iz svih srpskih zemalja nazvao je “dragim prijateljima”.
– Važna poruka večerašnjeg skupa je naše jedinstvo i zajedništvo. Neraskidiva je veza Hercegovine i njenih ljudi gdje god da se nalaze – poručio je Petrović koji se zahvalio domaćinima i najavio da će bratski gradovi uskoro imali konkretne rezultate od zajedničke saradnje.

– Hercegovcima nikad nije bila potrebna svoja prestonica ili država jer su Srbiju oduvijek smatrali svojom maticom – poručio je Petrović pozivajući sve prijatelje Hercegovine da na vrijeme planiraju odmor i da na Preobraženje posjete Trebinje i budu gosti na slavi grada.

Poznati hercegovački pjesnik Božidar M. Glogovac kazivao je svoje stihove kao “rezime svega viđenog ove večeri”.
– Nema na Svetosavskom zemljopisu osveštanijeg i pitomijeg komada grude zemlje od Hercegovine, koju Gospod stvori od tvrđeg materijala, a obloži je baršunastom mekoćom vječitog gostoprimstva pred kojom blijede sve zdravice dobrodošlice – rekao je Glogovac.

U nastavku programa anegdote je govorio Slavko Aleksić, stihove pjesnik i vlasnik kultne i jedine hercegovačke televizije Dragutin Papović.

Pjesnici: Matija Bećković i Dragutin Papović

Nisu izostali ni pokloni za gradsku biblioteku grada Zrenjanina, pa je gradonačelnik Luka Petrović uručio knjige direktoru ove ustanove Milanu Bjelogrliću. To je poklon knjiga udruženja “Ćirilica” iz Trebinja i “Društva za arhive i povjesnicu Hercegnovsku”.

Knjige je u ime “Prosvjete” iz Gacka poklonio i profesor Radomir Vučković.

Među gostima je bio i zamjenik predsjednika Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta koji je za SH potvrdio da će u maju biti upriličen sastanak sa gradonačelnikom Petrovićem i načelnicima svih hercegovačkih opština sa ciljem uspostavljanja bolje ekonomske saradnje Srbije i Hercegovine.

Ni načelnik opštine Ljubinje Darko Krunić nije krio zadovoljtsvo zbog programa.

– Oduševljen sam akademijom. Poziv gradonačelnika Zrenjanina iskreno me je obradovao.  Svi smo mi ili rodbinski ili prijateljski vezani. Ovdje imamo rodbinu i najbliže prijatelje i ovo je prilika da se ponovo zbližimo, okupimo, sjedinimo. Ljubinje je mala opština, danas sa malim brojem stanovnika, ali na ovom prostoru je veliki broj doseljenika koji su kolonizirali poslije Drugog svetskog rata i koji mogu biti naš ozbiljan potencijal – rekao je Krunić koji je za Slobodnu Hercegovinu prokomentarisao da će Ljubinje ubuduće biti prisutnije na ovakvim skupovima, kao i da se radi na ideji formiranja zavičajnog kluba Ljubinjaca u Srbiji.

RATKOVIĆ: MORAMO ČUVATI LIK I DJELO ZNAMENITIH TREBINJACA

Predsjednik Udruženja Trebinjaca “Jovan Dučić” u Beogradu Žarko J. Ratković bio je jedan od najbližih prijatelja sa pokojnim Urošem Milojevićem sa kojim je drugovao decenijama.

– Čini mi se da sam sad zaustavio dah kad je tužno i veselo u isti mah. Evo po prvi put nema Uroša Jolova Milojevića, jedne legende. I uvek kad sam dolazio kažem idem zbog Uroša. E i večeras sam došao zbog Uroša . Kao što je rekao Dučić, kaže: „Zavičaj ti je tamo gde si se rodio ili gde si proveo deo mladosti“. Deo mladosti sam kao student proveo u Kleku i osećam ga kao zavičaj.

On je najavio tribinu o Luki Ćeloviću Trebinjcu, najvećem dobrotvoru i zadužbinaru Beogradskog Univerziteta.
– Kao udruženje Trebinjaca imamo zadatak da čuvamo ime, djelo i život Luke Ćelovića. Tim povodom biće promovisana knjiga dr Dragana Kovača „Pogaženi testament“– rekao je Ratković i dodao da će tribina biti upriličena 23. marta od 19 časova u svečanoj sali rektorata Beogradskog Univerziteta.

Više fotografija pogledajte na stranici Slobodne Hercegovine.

Tekst i foto: TRIFKO ĆOROVIĆ