Tradicionalni Moto skup, po 24. put, počinje danas u Trebinju, a domaćin je Moto klub "TNT", a jedan od njihovih članova je i Vučko Bašić.

Ljubav prema motociklima kod Vučka Bašića izražena je od malih nogu. Kao klinac "zaljubio" se u dvotočkaše, a kad su se stekli uslovi kupio je motor. Međutim nakon pola godine desio mu se peh jer je imao nezgodu. Oporavak je trajao oko godinu dana i nakon oporavka ponovo je kupio dvotočkaša.

Kao što je to bilo na početku ovog vijeka (kada je sve počeo) tako je i danas, priča Bašić.

"Jednostavno, to je ljubav i jedan lijep hobi, odnosno fin lijek za adrenalin", na početku razgovora za TrebinjeLive.info kaže Bašić.

U početku su to bili oštri, brzi motocikli sa puno konja i snage (prva tinejdžerska ljubav), a kako je vrijeme prolazilo i godine činile svoje tako je sve više stvarao ljubav prema turističkim motorima koji su prilično udobniji, sa ozbiljnijom notom bezbjednosti od sportskih.

Spletom okonosti počeo je da radi u Auto-moto savezu Republike Srpske i bio je organizator brdskih i kružnih relija i kroz posao je zavolio auto-trke.

Ne da mu se da ode u penziju iako se kani da to uradi već nekoliko godina.

"Da bi neko želio da bude motociklista potrebna je samo ljubav. Kad se ima ljubav prema motoru naći će se način da se i kupi. Ne može svako od nas da kupi motor koji je brendiran, ali može da kupi jeftiniji, stariji motor, pa se tako putuje", objasnio je Bašić.

Nakon dvadesetak godina vožnje motocikla istakao je da je stariji samo taj period, a sve je ostalo isto. Čim se sjedne na motor budi se adrenalin, a samo sa godinama ritam vožnje i razmišljanja su malo drugačiji, a ljubav je ista kao na početku.

Imao je sreću kad je počeo da vozi motocikl jer je "upao" u društvo koje je bilo malo starije od njega. Bili su uveliko poznavaoci dvotočkaša i tako su se uz Moto klub "TNT" pravili razne ideje za putovanja i gledali su da ih realizuju. Obišao je sve krajeve ex-YU, Albaniju, Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku, Grčku, Sloveniju, Češku...

Ima zvanje profesionalnog vozača, ali mu nikad samo nije dosadio dvotočkašem da vozi.

"Vozeći kamion, autobus, mali auto, često sam osjećao umor i pitao se kada ću doći. Na motoru nisam to nikad osjetio. Pada kiša — obučem kišno odijelo i idem dalje. Grije sunce, vruće je — rasteretimo se i idem dalje. Nekad je čovjek i mamuran, bude mu teško, ali kako se otvara dan tako se otvara i volja za motorom i idemo dalje", jasan je Bašić.

Po njemu su suština cijele priče ljubav i strast prema motoru. Bajkeri uvijek misle pozitivno — nakon kiše dolazi sunce.

Motor je opasna stvar, a bajkeri su najugroženija grupa u saobraćaju. Rijetko kad i kome ponudi popravni u ozbiljnijim nezgodama.

"Motor je jako opasna stvar i nerado se sjetim nekih pokojnih prijatelja sa kojima sam vozio, a nisu imali sreće. U principu, sve je to život i ljubav prema motoru. Sve se zaboravi i ide se dalje, ali ti donosi iskustvo. Svaki pametan čovjek koji je imao prijatelja ili druga koji je prolazio kroz takve muke mora da izvuče pouku da ih možda slučajno ne bi nosio na svojim leđima. Imao sam dosta slučajeva gdje su nastradali moji drugovi, pa i iz kluba, pa i ja sam prošao kroz tu priču", rekao je Bašić.

Voli da apeluje kad ima priliku na sve mlađe momke i one koji počinju da voze, da stave prst na čelo, da u onom trenutku kada razmišljaju da su odlično savladali vožnju i da odlično poznavaju karakteristike motora — da su onda u najvećem riziku da će da padnu.

Prema njegovim riječima, starim iskusnim vozačima koji s godinama stare, čini im se da sve lošije i lošije voze.

"U stvari, oni ne voze lošije nego samo malo više razmišljaju glavom. Ti momci koji počinju da voze motor dok se ne prepadnu jednom, dva puta, neće shvatiti koliko je ta stvar opasna", poručuje Bašić.

Bašić pojašnjava da su u klubu TNT organizovani i da ljubav između nih postoji iako svaki dan ne piju kafu zajedno. Bilo ko da je u problemu, desi se da se po dva mjeseca ne vide, njegov poziv ima potpuno drugačiji zvuk telefona od drugih iz svakodnevice.

"Mi smo pravi istinski prijatelji, ljudi koji vjeruju, vole iste stvari i posebno držimo jedan do drugoga. Mi smo prava braća i nikakav problem nije da zajedno radimo na moto-kampu, a pravi rad je luđački rad od petka do ranih jutarnjih časova u nedjelju. Nakon toga ispraćamo goste i pravilo je naše da kamp mora biti čistiji kad ga ostavimo nego kad ga zadužimo. Svi su ostavili svoje poslove na nekoliko dana da bi napravili skup, a nakon toga ga i pospremili", naglasio je Bašić.

Veliki broj bajkera su dobri, pošteni i humani ljudi, koji su prošli kroz nevolju, koji je prepoznaju i hoće da pomognu drugom u nevolji.

" U svijetu motociklista imao sam najmanje gorkih iskustava, loših ljudi. To je široka porodica i ako mi nešto zatreba u Bijeljini,
Brčkom, bilo koga od motorista da zovnem i da mu javim, on će sigurno odmah da mi pomogne. Tako i ja radim svojim prijateljima od kojih dobijem poziv sa strane", zaključio je Bašić.