Korićka jama kod Bileće je sveto mjesto koje buduće generacije ne smiju da zaborave, rečeno je danas na obilježavanju 83 godine od stradanja više od 130 Srba korićkog kraja i okolnih sela koje su ustaše u Drugom svjetskom ratu prvo mučile, a onda bacile u ovu jamu.
Kod Korićke jame jutros je služena liturgija u prisustvu velikog broja građana koji su se okupili da odaju poštu precima koje su mučile i na prevaru u jamu bacile njihove komšije i poznanici iz Fazlagića Kule kod Gacka u Drugom svjetskom ratu.
Kod Spomen-kosturnice za 134 srpska stradalnika u centru sela služen je parastos, a cvijeće su položili predstavnici opština Bileća i Gacko, opštinskih boračkih organizacija i potomci žrtava.
Zamjenik načelnika opštine Bileća Nikola Bajović istakao je da je Korićka jama svetinja i da nevine žrtve i mučenici korićkog kraja nikada ne smiju biti zaboravljeni, navodeći da taj nauk treba prenositi budućim generacijama da se to ne zaboravi i ne ponovi, a ovo mjesto kome se prilazi sa starhopoštovanjem treba da spaja i čini složnim sav srpski narod da istrpi buduća iskušenja.
On je rekao da je taj užasan zločin koji se desio na Korićkoj jami samo dio ukupnog genocida izvršenog nad srpskim narodom od 1941. od 1945. godine od muslimana, ustaša, fašističke Njemačke i njihovih saveznika na ovom području.
Bajović je naveo da, poslije 83 godine, isti ti izvršioci najstrašnijeg genocida u istoriji čovječanstva žele da Srbe prikažu kao genocidan narod, te poručio da Srbi ne treba da se pravdaju za to.
"Dobro znamo ko smo i šta smo i znamo svoj put, a to je put Svetog Save, utabana staza Svetog Vasilija Ostroškog i mnogih drugih naših junačkih i svetih predaka koje danas slijedimo", istakao je Bajović.
Jedan od potomaka stradalih Korićana Miloš Svorcan istakao je da su na Korićkoj jami od ustaša stradali dobri i pošteni seljaci tog kraja koji nikome ništa dužni nisu bili, navodeći da su ih ustaše naivno prevarile da se okupe na jednom mjestu.
On je poručio da se to nikada ne smije zaboraviti kako se ne bi nikome ponovilo, dodajući da zli ljudi nikada ne miruju i da je malo falilo da tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata ponovo naprave zločine na ovim prostorima.
Potomak stradalih Korićana Marko Glušac, kome je djed i još petnaestak srodnika tu stradalo, prisjetio se da su ih ustaše kamionima dovezle do jame, a potom ih svirepo mučili na različite načine prije nego što su ih bacali u Korićku jamu.
"Na prevaru su ih prije toga okupili, kao na neki sastanak u selu, i to muslimani iz gatačke Kule koje su svi poznavali, kao i Hrvati koje su okupljali tuda", dodao je Glušac.
Nevesinjski sveštenik Slavko Lalović zahvalio je svima koji su došli da odaju počast mučenicima koji su krvlju natopili ovu svetu zemlju.
On je istakao da srski narod treba u budućnosti da sačuva i unarijedi svoju zemlju, a potomci da ne zaborave sve koji su živote položili za otadžbinu i da buduće generacije žive na istinskim vrijednostima i budu dobri ljudi.
Korićka jama kod Bileće jedno je od najvećih stratišta srpskog naroda na prostoru Hercegovine.
U tu jamu su, nakon pokolja srpskog stanovništva tog kraja, koji su izvršile njiihove komšije muslimanske ustaše, na najmonstruozniji način ubijeni i bačeni ugledni srpski domaćini, djeca, starci tog kraja.
U zločinu, koji su počinile muslimanske ustaše iz susjednog mjesta Fazlagića Kula kod Gacka u noći između 3. i 4. juna 1941. godine, u Korićku jamu su bačeni ubijeni Srbi iz Korita i okolnih sela.
Među stradalnicima je najviše bilo mještana iz porodica Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakota, Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Kosnić, Milošević, Milović, Nosović i Radan.
Posmrtni ostaci korićkih stradalnika izvađeni su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći.
Najstarija žrtva bio je osamdesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađi bio četrnaestogodišnji Kosta Glušac.
Prvo spomen-obilježje korićkim žrtvama podignuto je 1966. godine, a 1991. godine, na 50 godina od zločina, na spomenik je postavljena skulptura, rad akademskog vajara Nandora Glida iz Beograda.
Kod Korićke jame napravljena je mala kapela, a u centru sela Spomen–kosturnica u koju su sahranjene kosti stradalnika izvađene iz jame. Kasnije je na tom mjestu podignut i spomenik.
Na taj način je ovjekovječeno sjećanje na taj monstuozni zločin nad nevinim Srbima za koji niko nikada nije odgovarao, a istina o zločinu je dugo prikrivana.
Шта Ви мислите о овоме?