U Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru prvi put nakon rušenja ovog pravoslavnog hrama 1992. godine, služena je vaskršnja liturgija. Obnova ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine odvija se pod motom “Obnovimo hram-obnovimo Mostar”. O praznovanju na drugi dan Vaskrsa, “uskrsnuću” bogomolja, zajedništvu naših naroda i drugim temama za N1 govorio je iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović.
Služba koja je na Vasrks održana u Sabornoj crkvi u Mostaru simbolična je poruka da bogosluženje Vasrksa ukazuje na to da će hram biti obnovljen i da ta obnobnova ima mnogo dublje značenje, naglasio je, dodavši kako ova bogomolja nije bitna samo pravoslavnim hrišćanima, nego svim Mostarcima, koji “s radošću dočekuju obnovu crkve”.
Kako je naglasio, smisao obnove hrama nije samo ta da se on vrati u prvobitni izgled i da se obnovi kao nacionalni spomenik, nego da postane mjesto okupljanja vjernika i bude zajednica vjernika koji će se tu okupljati.
A onda se kao predstavnik vjerske zajednice osvrnuo i na poruke vjernicima povodom vaskršnjih praznika.
U Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru prvi put nakon rušenja ovog pravoslavnog hrama 1992.godine, služena je vaskršnja liturgija. Obnova ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine odvija se pod motom “Obnovimo hram-obnovimo Mostar”. O praznovanju na drugi dan Vaskrsa, “uskrsnuć
“Živimo u teškom vremenu iz više razloga. U svijetu plamte ratovi, tamo nedaleko u Ukrajini, pa grozni rat u Svetoj zemlji u Gazi, Palestini, Izraelu – sve su to slike koje nas uznemiruju, i ako smo istinski ljudi ne možemo biti ravnodušni i ne možemo da proslavljamo nijedan praznik, a da se ne sjetimo ljudi, braće, sestara koji stradaju u ovom trenu na najgori mogući način”, naglasio je Pavlović.
Istaknuo je i značaj oprosta, kada su u pitanju odnosi s drugima, pa i onima s kojima nismo u dobrim odnosima. Kao hrišćani, pojašnjava, bitno je oprostiti i onima koji nas mrze, a i tražiti oproštaj od njih.
“Nije lako, nije jednostavno, ali je zapovijed Božija”, dodao je.
Iguman Danilo je govorio i o vjeri u budućnost i mogućnost suživota, te koliko su ljudi na to spremni.
“Nadu u ljubav ne smijemo nikad da izgubimo, bez obzira na iskušenja koja nas odvraćaju od toga. Imali smo protekli rat u BiH koji je ostavio neizbrisive tragove na generacijama danas i ti tragovi su duboki zato što stalno imamo iskušenja da idemo ivicom toga da upadnemo u mržnju, želju za osvetom, za evociranjem ružnih uspomena“, rekao je.
S druge strane, nastavlja, “imamo svjedočanstva ljudi koji su preživjeli logore, istinska prava stradanja, vidjećete vrlo često kako su ti ljudi nekako najspremniji i za oprost i za suživot i život s drugima, i uopšte za život”.
“Tako da praznik vasrksenja nas upućuje na to da se vratimo tome da budemo istinski ljudi, da uložimo napor a Bog će to nagraditi, da se oslobodimo mržnje i da živimo ako ništa barem u toleranciji, a ni ljubav nije nemoguća“, naglasio je Pavlović.
Kao vjerski službenik koji je u konstantnom kontaktu s ljudima, tvrdi da je suživot itekako moguć
“Ljudi su spremi za suživot, nije im do rata, do podjela. Postoji potencijal u bh. društvu za zajednički život“, naglašava i dodaje kako je odgovornost na onima koji vode vjerske zajednice i na političarima da odustanu od jezika koji potiče na razdor i podjele.
Šta Vi mislite o ovome?