U Parohijskom domu Hrama Svetog Save na Vračaru održan je koncert pjevačke grupe KUD „Gusle“ iz Mostara, nakon punih 80 godina i to dan nakon duhovnog i državnog praznika Sretenja Gospodnjeg.

KUD „Gusle“ Mostar u parohijskom domu Hrama Svetog Save na Vračaru (FOTO: SLOBODNA HERCEGOVINA)

Prethodno gostovanje KUD „Gusle“ u Beogradu bilo je u Narodnom pozorištu u Beogradu  septembra 1937. godine. Povod skupa bila je smrt prvog predsjednika Čehoslovačke i velikog prijatelja tadašnje Kraljevine Jugoslavije Tomaša Masarika. Prošli su brojni ratovi, mijenjali se društveni i državni sistemi, tek sudbina je bila da naredno gostovanje u srpskoj prestonici bude osam decenija kasnije i to dan poslije praznika u kome Srbija slavi svoju državnost. Zamišljen kao mali koncert, ovaj skup se pretvorio u susret „svojte“ (rekao bi Nogo) protkan emocijama prema Mostaru i Hercegovini. Akcija organizovanja samog događaja trajala je tek nešto duže od 24 časa, ali slobodna stolica se nije mogla pronaći.

Nema opstanka srpske Hercegovine bez Krsta Časnog i gusala: Svetozar Crnogorac (FOTO: SLOBODNA HERCEGOVINA)

U ime Koordinacioonog odbora svih hercegovačkih udruženja zamjenik predsjednika Svetozar Crnogorac vidno zadovoljan zbog odličnog odziva, pozdravio je goste i „velikog neimara među Srbima“, mostarskog paroha Radivoja Krulja.

– Vjerujem da je ovaj događaj samo uvod u novu Hercegovačku akademiju koja će ovoga puta biti posvećena Sabornom Hramu Svete Trojice u Mostaru, a čija zvona već čujemo – rekao je Crnogorac i podsjetio da naša hercegovačka eparhija 2019. godine slavi prvih 800 godina postojanja što će biti lijep povod za susret u porti Sabornog hrama u Mostaru.

Od oca je uvijek ostajalo sinu: Srđan Avdalović, čuvar porodične i gatačke tradicije (FOTO: SLOBODNA HERCEGOVINA)

Gostovanje KUD „Gusle“ nije moglo da prođe bez zvuka sa struna, pa je tako guslarski pozdrav uputio Gačanin Srđan Avdalović čuvenom pjesmom „Kud se dede Nemanjića blago“. Riječ je o vrlo darovitom mladom guslaru, čiji glas nosi mušku ljepotu i epsku snagu.

Potom je riječ dobio hercegovački pjesnik i filozof Božidar M. Glogovac koji je za ovu priliku kazivao stihove svoje pjesme „Rađajte Srpkinje majke“.

– Nije mostarski paroh Radivoje samo duhovni otac svih nas ovdje, nego i šestoro divne djece – istakao je Glogovac i poručio mladim Hercegovcima i Hercegovkama da zasnuju porodicu i ugledaju se na oca Krulja.

Svoje stihove kazivao je i naš poznati pjesnik Rajko Petrov Nogo, ujedno i jedan od dobitnika Šantićeve nagrade. On se prisjetio anegdote iz vremena u kome je sa Matijom Bećkovićem boravio u Mostaru, a povod je bilo obnavljanje Šantićevih večeri poezije.

– Matiji je to bila prva posjeta Mostaru, pa je poželio sliku na Starom mostu. Slikali smo se i vratili kućama. Kasnije sam od pokojnog Nikole Asanovića čuo da je neki novinar sa one druge strane zapisao „što se ne nađe nekih 30 Mostaraca da ih bace sa Mosta“. Prepričao sam to Matiji koji se zapitao: „Dobro tebe, a što mene da bacaju?“

Publika je potom mogla da uživa u popularnom etno zvuku u izvođenju Ljiljane Popović koja je predstavila dvije pjesme sa albuma „Živa voda“.

U ime organizatora goste je pozdravio i kolumnista i jedan od urednika „Slobodne Hercegovine“  Goran Lučić i održao mali istorijski čas.

– Nije li pravo malo čudo vidjeti Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo “Gusle“ iz Mostara u okrilju Hrama Svetog Save u Beogradu, najveće pravoslavne bogomolje u Srba. No, dok još nije bilo ni temelja, ni kupole Svetosavskog hrama, mostarske „Gusle“ bile su u okrilju najvećeg pravoslavnog hrama u Srba. Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru bila je te 1873. najveća u Srbstvu, a uz crkvu Svetog Spiridona u Trstu, koju da pomenemo takođe podigoše i velikim prilogom ukrasiše Srbi Hercegovci, bijaše i najljepša. Njih dvije, tršćanska i mostarska ljepotica, kako se govorilo u metafori bile su kćeri po ljepoti u krasoti Visokih Dečana.

U ime organizatora: Goran Lučić, kolumnista i jedan od urednika Slobodne Hercegovine (FOTO: SLOBODNA HERCEGOVINA)

Lučić je podsjetio da je srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo „Gusle“ darovano da bude velikim i među najvećim u Srba, jer ih i zasnovaše veliki i najveći.

– U temelj „Gusala“ te daleke 1888. svoje molitve i žar vjere položili su Šantić, Dučić, Ćorović, Šola, Mitropolit hercegovački Leontije Radulović… sav naš lovor i naša maslina. Ima li ljepše i potpunije asocijacije na „Gusle“ od srpske hercegovačke kape, koju su članovi hora „Gusala“, kao i sam predsednik naš Aleksa Šantić, nosili sa zdravim ponosom i nježnom ljubavlju – rekao je Lučić i podsjetio na simboliku kapa crnogorskih i hercegovačkih Srba.

– To je kapa vječne srpske žalosti za Kosovom; jedina u svijetu koja svakim svojim dijelom pamti i slavi to veliko naše žrtvovanje pod Gazimestanom. Njen crni vijenac, tkz. Oblista, korota je vječne Srbinove žalosti za slomljenom slavnom državom i viteškom mladošću što je u grob položena. Njeno nebo, tzv. tepeluk, nosi boju žive krvi od heroja i pamti žrtveno polje kosovsko. Pet zlatnih lukova opominju na simboličkih pet vijekova ropstva koji svojom mukom pozlatiše naše vrline, duhovne snage i želju za vaskrsenjem, a pravoslavni Krst sa četiri ognjila slavi preživjelo svetosavsko pravoslavlje i srpsku misao slobode u crnogorskim i hercegovačkim zbjegovima. Treba li pominjati koliko je sam Aleksa Šantić pamtio naše ideale, molitve stihovima pisao i vjerovao u dan novog srpskog vaskrsenja, zapisanog na ovoj kapi. Ako je iko ubrzao oslobođenje Kosova i Metohije 1912., to su pred milošću Božijom srca nalik Aleksinom – istakao je Lučić pitajući se  „da ne bješe gusala da li bi Srbija imala iz čega vaskrsnuti?“

Ovakve karte uskoro će da krase sve hercegovačke škole: Srpska duhovna baština na Kosovu i Metohiji (FOTO: SLOBODNA HERCEGOVINA)

On je kao uspomenu na ovaj dan povodom dana držanosti Srbije ocu Radivoju Krulju uručio „Kartu duhovne baštine Srba na Kosovu i Metohiji“ sa željom da „Gusle“ nastave da baštine stari kosovski zavet iz koga su i nastale. Prvu ovakvu kartu Lučić je već ranije darovao Kulturnom i narodnom domu „Kralj Milutin“ u Prebilovcima. Lučić je još ranije najavio da će ovakve karte u narednom periodu biti poklonjene svim školama u Hercegovini.

Milivoje Mišo Rupić, je u ime Udruženja Trebinjaca „Jovan Dučić“ u Beogradu ocu Radivoju uručio knjige Jovana Dučića.

– Riječ je o knjigama koje je izdalo naše udruženje „Aneksija u BiH i srpsko pitanje“ i „Diplomatski spisi“ – rekao je sekretar Udruženja Milivoje Mišo Rupić.

Potom se gostima obratio duhovni pastir Mostara Radivoje Krulj koji se zahvalio hercegovačkoj omladini koja je za 24 sata spremila ovo veče. On je čestitao praznik Državnosti Srbije, Sretenja Gospodnjeg i današnji praznik Simeona Bogoprimca, a potom svima uputio duhovnu pouku.

– Hristos je susret Boga i čovjeka u njemu bogočovjeku Isusu Hristu. Zato je susretanje u Hristu i sa Hristom izraz naše vjere. Pomenuću susret srpskog Simeona Stefana Nemanje i njegovog sina Svetitelja Save na Svetoj gori i znamo što se tada izrodilo. Pomenuću susret Jovana Dučića i Alekse Šantića u Mostaru, koji je potom postao prestonica srpske kulture. Pomenuću kao treći susret naših vladika Atanasija i Grigorija, a iz njega se obnovio i Žitomislić – rekao je otac Radivoje Krulj i napomenuo da su „Gusle“ osnovane zapravo 1882. godine.

Na kraju programa koji je vodila nadahnuta Milica Duka, u ime organizatora Goran Lučić i guslar Srđan Avdalović su za trajnu uspomenu i sjećanje na ovaj istorijski dan  svim članovima pjevačke grupe poklonili maketu Hrama Svetog Save na Vračaru.

Tekst i foto: Trifko Ćorović