Decembar je mjesec u kome se sumiraju rezultati i gleda koliko se i šta uradilo u prethodnih 365 dana, kao i šta treba promijeniti u nadolazećoj godini. U Trebinju se gradi, planiraju se novi projekti, završavaju stari, ističe u intervjuu za „Glas Trebinja“ Luka Petrović, generalni direktor Elektroprivrede RS. Za naš list, govori i o radu Elektroprivrede, sportu, boračkim kategorijama, pomoći studentima, saradnji sa Srbijom.

Elektroprivreda radi, stvara, privređuje ali kada podvučete crtu, a vrijeme je podvlačenja crte, jeste li i koliko zadovoljni rezultatima ostvarenim u 2023. godini koja je na izmaku?

U upravi Elektroprivrede, posljednjih pet godina radi odličan tim i napravili smo najvažniju stvar, izradili desetogodišnji plan razvoja Elektroprivrede 2019/2029. godine. Mart, april i maj 2019. godine iskoristili smo da izradimo plan razvoja u kome smo planirali da napravimo 1.000 megavata iz obnovljivih izvora i zadnjih nekoliko godina se posvećuje važna pažnja izgradnji novih energetskih objekata u Elektroprivredi RS, a time i u Srpskoj. Da nismo imali plan, ne bismo danas imali ugovor o izvođenju radova za Dabar, ne bismo imali ugovor o izvođenju radova Hidroelektrane Mrsovo na rijeci Limu, potpisan ugovor za HE Bistrica na rijeci Bistrici, tri hidroelektrane. Sve ovo rezultat je ozbiljnog pristupa razvoja Elektroprivrede RS. Znači, kad smo napravili plan gledali smo šta možemo uraditi od godine do godine jer nema tog sistema gdje se rezultati mogu pojaviti za dvije do tri godine.

Moram da kažem i da se u RS u ratnom i poratnom periodu, kada nije bilo investicija a ni kadrova koji su mogli da ih prate i u energetici i u nekim drugim segmentima, malo šta moglo razvijati. Zadnjih 10 godina snažno se radi i vidljivo je da postoje rezultati, pogotovo u energetskom sektoru.

Elektroprivreda RS će za 2023. godinu imati najveću dobit u svojoj istoriji.U protekle četiri godine imali smo pozitivno poslovanje svih, od ukupno 12 preduzeća koja se nalaze u sastavu Elektroprivrede RS, što ćemo objaviti na našoj godišnjoj konferenciji u februaru 2024. Kada smo imali plan, lako je sve bilo realizovati i uskladiti sa energetskim paketima koje je usvojila i BiH, a time i RS i Elektroprivreda RS. Primjenjujemo norme koje se primjenjuju u Evropi i jedini smo uspjeli u potpunosti da razdvojimo snabdijevanje i distribuciju, i fizički i putem računa koji pristižu građanima za električnu energiju.

Tako na računima danas imamo distributivnu mrežarinu od koje se finansira distribucija, prenosnu od koje se finansira Elektroprenos BiH, električnu energiju od koje se finansira isključivo pet proizvodnih preduzeća, zatim naknadu za obnovljive izvore kojom se finansiraju svi koji su pokrenuli male hidroelektrane ili solarne elektrane i koji su prihvatili ugovor da energiju prodaju Elektroprivredi. Imamo i naknadu za snabdijevanje, novu oblast koja je zaživjela kod nas. To znači da se od onih 2,48KM na računu, finansira javno snabdijevanje, plus Uprava za indirektno oporezivanje naplaćuje porez na dodatu vrijednost. Dakle, svako ima svoju djelatnost, koje se finansiraju putem računa ispostavljenim građanima i privredi.

Što se tiče matičnog preduzeća ono ima i treći prihod – od trgovine električne energije. Kao što znate bude perioda u toku godine kada se i uvozi električna energija, kao i kada se enormno prodaje. U prosjeku, mi značajne prihode napravimo od prodaje električne energije. Dakle, sistem Elektroprivrede ne svodi se samo na račun za električnu energiju. Moram da naglasim da Elektroprivreda RS sa nižim primanjima u odnosu na sve ostale Elektroprivrede u regionu, ostvaruje pozitivno poslovanje i koliko može u zakonskim okvirima pomaže sportu, kulturi, ima najbolja primanja u prosjeku u RS i održava stabilnost pet proizvodnih energetskih objekata, kao i stabilnost distributivnog sistema koji je novim zakonom isključivo u nadležnosti Regulatorne agencije za energetiku RS.

PRIPREME ZA KONGRESNI CENTAR

Elektroprivreda RS je pokrenula još jedan projekat. Raspisan je konkurs za izgradnju Kongresnog centra u Trebinju. Koliko nam o tome možete reći?

Napravili smo nešto što će ostati u ovom gradu. Elektroprivreda je iz donacija ostvarenih iz dobiti matičnog preduzeća u Trebinju značajna sredstva prebacila Gradu Trebinju u ovoj i prošloj godini za realizaciju sportske infrastrukture, ali smo se odlučili da napravimo Kongresni centar. Raspisali smo međunarodni tender, odnosno poziv za izradu konkursnog rješenja. Sa prvonagrađenim na konkursu, koji će ocjenjivati meritorna komisija u sastavu profesora i dekana Arhitektonskih fakulteta iz regiona, nastavićemo da ugovaramo i projektovanje, koje će stvoriti uslove da se može pristupiti izvođenju radova. Ko će biti izabran odrediće stručna komisija. Rok za prispijeće konkursnih rješenja je 7. mart. Vlada veliko inetersovanje i mi očekujemo da ćemo dobiti dosta i međunarodnih rješenja.

Naš glavni konsultan prof. dr Ivan Rašković sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu zajedno sa nama, opredijelio se da Kongresni centar bude multifunkcionalan. Dakle, tu će pored kongresa, biti moguće održavati i sajmove, izložbe, maltene ćemo imati i muzejski dio za razne panel diskusije, zatim VIP dio, parking i zelene površine.

Lokalitet do 10 hektara obuhvata Zoning plan „Novo Trebinje“, na prostoru od Grada sunca prema putu za Ljubovo i Biograd, duž trase za Dubrovnik. Na tom lokalitetu, kod tzv. volan krivine izlazi zapadna obilaznica. Uz kongresni centar čitav jedan pojas ćemo popuniti javnim površinama, hotelom za budućeg investitora. Takođe, planirana je izgradnja parka i sportske dvorane te škole ili Doma zdravlja, Dječijeg vrtića. Čitav taj prostor biće popunjen do poslovne zone Volujac u pojasu do 200 metara.

Grad Trebinje je vlasnik zemljišta, uz jedan dio privatnog zemljišta i,  sa Elektroprivredom RS zajedničkim snagama nastojaćemo da stvorimo uslove da se u ovom paketu pravi i sportska dvorana u Trebinju. Više detalja o tom modelu biće poznato nakon usvajanja konkursnog rješenja, znači u martu mjesecu naredne godine.

Iz Elektroprivrede je došla vijest da su vrata otvorena za sve studente tehničkih nauka. Da li je tako?

Jeste. Upravo smo ovih dana dobili nekoliko zahtjeva gdje su nam se studenti po toj vijesti prijavili. Studente koji nemaju stipendije, a studiraju tehničke fakultete, spremni smo da finansijski pomognemo. Da li će to biti jednokratna odluka, stipendija ili neko drugo davanje, vidjećemo, ali mislimo da je u ovoj fazi najvažnije ih finansijski podržati. Nama je važno da je redovan student, da mu možemo finansijski pomoći zato što nema stipendiju iz nekih razloga i želimo da ti fakulteti budu posebno obuhvaćeni ovim programom podrške jer su u našem sistemu te struke potrebne u budućnosti. Ako mi obratimo pažnju na njih tokom njihovog školovanja, ubijeđen sam da će se svako od njih poslije javiti i pitati može li raditi u ovom sistemu. Imamo mnogo posla, nekoliko investicija i već sad nam trebaju kadrovi. Garantujem da, kada bi se sad javio bilo koji građevinski inžinjer, da bi bio zaposlen odmah, nebitno gdje da je završio fakultet, jer znamo da je građevina isključivo javni univerzitet. 

Kako komentarišete medijske natpise o kineskim firmama i sporovima pred Ustavnim sudom BiH i UNESKOM?

To je bila jedna politička inicijativa poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH prije dvije godine koji su smatrali da se narušava samostalnost BiH. Međutim, mi vrlo dobro znamo da je po Dejtonu imovina pripala entitetima, a entiteti čine spoljni okvir BiH i imaju Savjet ministara, a ne Vladu. Dakle, BiH nema Vladu BiH već Savjet ministara, a savjet znači da se konsultuju dva entiteta i kroz predstavnike koji se biraju mogu da upravljaju savjetom, a to je Parlamentarna skupština kroz Dom naroda i Predstavnički dom.

Oni su pokrenuli inicijativu o osporavanju legalnosti izgradnje Hidroelektrana na gornjem toku rijeke Drine, zajedničkog projekta Elektroprivrede Srbije i Elektroprivrede Srpske. Međutim, Ustavni sud je donosio instrukcije Agenciji za koncesije BiH koja nema ni broj članova popunjenosti i koja ne funkcioniše. Nikada ništa nije uradila za vrijeme svog postojanja, a mislim da postoji preko 12 godina. Ono što je za očekivati je da u narednim mjesecima, pošto znamo da to sporo ide, Ustavni sud završi taj predmet, ali sigurni smo da ne može da ospori gradnju hidroenergetskog objekta na teritoriji Republike Srpske. Taj hidroenergetski objekat će donositi PDV cijeloj BIH, neće ga donositi samo Foči ili Hidroelektranama na gornjem toku rijeke Drine i za očekivati je da ova politička klima malo omekša. U suprotnom, dolazi do ugrožavanja ovakvih temelja BiH jer RS mora da ide dalje, ne možemo gledati kočničare već moramo upirati oči u one koji hoće da je vuku naprijed.

ZNAČAJAN NAPREDAK TREBINJA

Bili smo svjedoci posljednje Skupštine kada su neke važne odluke donesene. Veoma važno usvajanje rekordnog budžeta za narednu godinu, o čemu je bila i dugotrajna rasprava. Iz ugla običnog građanina, jeste li Vi zadovoljni kako Trebinje izgleda?

Moram da kažem da Trebinje sigurno ide uzbrdo, a da ima problema, da ih je bilo i da će ih biti, toga je svako svjestan. Međutim, ono što pomalo zabrinjava je neangažman mnogih ljudi. I danas mnogi ljudi misle da će nešto doći samo od sebe. Mislim da je vrlo važan svačiji angažman u smislu davanja rješenja. Slušamo primjedbe i to je u redu, ali dajte da idemo ka rješenjima, zato služi Skupština Grada Trebinja.

Skupština mora da donosi odluke koje će napraviti ljepše i privlačnije Trebinje i koje će privući ljude da dolaze i da žive u njemu, da kupuju nekretnine, da kupuju bilo šta drugo. E, da bi se to uradilo, neko mora da radi. I  mislim da je ovdje sigurno otvoren poziv za Gradsku upravu, a ubijeđen sam da gradonačelnik Mirko Ćurić daje maksimalne napore kao niko dosad u istoriji Trebinja u zadnjih 30 godina na realizaciji mnogih projekata i investicija. Siguran sam da mu nedostaje kadrova, bez obzira koliko ima zaposlenih. Zaposleni je jedno, ali moraju biti kadrovi koji donose odluke i koji preuzimaju probleme i na njih odgovaraju.

Međutim, pred medijima ne bi niko da se pojavi i da obrazloži. Mnogim ljudima se pokvarila slika o Trebinju jer se više priča o problemima i stvara se utisak da se ništa ne radi upravo zato što mnogi koji upravljaju nekim elementima nisu ispričali šta rade. A rade mnogo. I u poljoprivredi, i u podršci programima djetetu, porodici, ženi i majci, uradilo se više nego prije sedam godina.

U boračkim kategorijama smo podigli davanja, ali po meni to nije dobro rješenje i sada se pravi jedan novi pristup Boračkoj organizaciji. Mi, kao skupštinska većina, smo naložili da se da kompletan pregled djece boginulih boraca čija su imena upisana u Spomen sobu, da vidimo gdje su djeca, da li žive u Trebinju. Nisu svi ni imali djece koji su bili oženjeni, ali gdje su njihove supruge jer su one supruge poginulih boraca i da konačno stavimo tačku na taj problem. Poslije tog problema idu i sve druge porodice poginulih boraca koje su se doselile u Trebinje. Dat je zadatak Boračkoj organizaciji da naprave presjek stanja, kako bi vlast sistematski mogla pristupiti konačnom rješavanju svih zahtjeva.

Želimo da vidimo kakvo je očekivanje i nečija stvarna potreba, a vjerujem da će ljudi davati prave podatke pa će se pristupiti ratnim vojnim invalidima 4. kategorije, i onim demobilisanim borcima koji nisu rješeni, a nemaju uslove za penziju i nisu pomognuti. Možda je nekome data jedna pomoć, nekome tri, a ima izgleda i onih kojima nije data nijedna. To je zato što moraju bolje da rade mjesne boračke organizacije, moraju da znaju koja kuća nije dobila nikakvu pomoć i pruženu ruku, a ima ih. Znači, mora se znati ko se ispustio i o koga su se sistem ili vlast ogriješili. A ima li mogućnosti - ima. E to je jedan ozbiljan posao i to ne može da radi jedan Mirko Ćurić ili Luka Petrović, treba da radi 16 mjesnih boračkih organizacija, 18 mjesnih zajednica, nekoliko načelnika Odjeljena u Gradskoj upravi i da slože prioritete. 

Zato mislim da je učinjeno mnogo, da je ovaj grad značajno napredovao, da ima prostora da se sa ovim maksimalnim budžetom investira i u narednoj godini ili godinama. Mnogo se uradilo, mnogo toga treba uraditi da bi se očuvao kvalitet življenja u našem gradu. Naravno da nije lako i naravno da je lako kritikovati vlast i ponašati se neartikulisano na Skupštini Grada ili na ulici, ali preuzmite problem pa da vidite kako ga je teško riješiti.

Ovdje svi misle da je dovoljno sjesti u fotelju, pri čemu govorim o dijelu opozicije ne o svima jer jedan dio se ne pojavljuje, vide da ovakvo opoziciono djelovanje ne doprinosi boljem životu u našem gradu. Radovao bih se kad bismo imali konstruktivnu opoziciju koja bi tražila rješenja i predlagala kako nešto treba uraditi. Mi smo ipak odgovorni pred narodom i, kao skupštinska većina i kao Gradska uprava daćemo sve od sebe da unaprijedimo život u ovom gradu, da privučemo dodatne investicije, da iskoristimo i pomoć Srbije i pomoć Vlade Republike Srpske i da uz pomoć kreditnih aranžmana omogućimo kvalitetniji život u Trebinju. Ne može niko da kaže da danas živi lošije u odnosu na prije 10 ili 15 godina. I nije ovo politička floskula nego istina.

Ipak, moram da kažem da se popravilo stanje u većini porodica, ali isto tako ovom prilikom pozivam sve poštene Trebinjce da napišu pismo ako su čuli da je neko dobio nešto, a da su oni to isto trebali dobiti. Usmenim putem se ništa ne rješava. 

VAŽNO JE ULAGATI U SPORT

Na nedavno održanoj svečanosti izbora najboljeg sportiste Glasa Srpske u Banjaluci, pored toga što je ovo priznanje otišlo u Trebinje, Vama je dodijeljena plaketa za doprinos, razvoj i podršku sportu Republike Srpske, dvije renomirane i jake kompanije Mtel i Elektroprivreda RS su dobile ta priznanja. U sport se prilično ulaže, a šta govore Vaši podaci, koliko je tačno uloženo u sport u ovoj godini?

Tačno je da je Elektroprivreda RS u 2023. godini samo u sport i sportske organizacije u Srpskoj uložila 8.780.000KM bez PDV-a jer ima sportskih organizacija koje su u sistemu PDV-a. Taj novac je doprinio očuvanju sporta u RS. Znam sigurno da im je taj novac pomogao, pošto ga nisu dobili iz drugih izvora koje su očekivali u ovoj godini. Naravno, imamo ideja kako sport finansirati. U Evropi se ne finansira iz državnog sistema, već pretežno na osnovu reklame i kladionica koje zarađuju novac na sportu. U Trebinju moramo i sa realnom privredom razgovarati o značajnijoj podršci našem sportu. Mislim da Trebinje nije imalo nikada veći budžet za sport. Kada kažem Trebinje, mislim da je tu Grad Trebinje doprinio zajedno sa energetskim sektorom oko 80% za sport, po 10 % su dale trebinjska privreda i privreda RS. Naravno, ima i privrednih društava koja pomažu iz cijele Republike naše sportske kolektive.

Moram reći da mi je drago što je naš Trebinjac, Božidar Vučurević, izabran za sportistu godine, u ogromnoj konkurenciji. Pobrajajući rezultate koje je ostvario, jasno je da je pred njim velika perspektiva i karijera. On je veoma odgovoran, stabilan dečko koji će, ubijeđen sam, ostvarivati dobre rezultate. Bilo je još Hercegovaca i drugih efektivnih momaka iz različitih sportova, poput Vladimira Stankovića iz RK „Leotar“, koji je bio deveti. Svakako raduje činjenica da nam je sport u Trebinju dobro primijećen u Republici Srpskoj.

Mi smo i u narednoj godini planirali sredstva za sport. Vidjećemo koliko ćemo moći, zato što je elektroprivredni sistem prilično pritisnut i niskim cijenama električne energije, odnosno niskim primanjima od 80% energije koja se proda u RS. Pritisnuti smo i arbitražnim postupkom oko Ugljevika koji očekuje da im platimo glavnicu, a znamo da to proizvodno preduzeće ne može bez pomoći matičnog. Pritisnuti smo i situacijom u Termoelektrani Gacko gdje imamo problema sa kvalitetom rude i gdje radimo postrojenje za pročišćavanje uglja u vrijednosti 70.000.000KM, zatim silnim investicijama koje ne smijemo da zaustavimo. Znači, naš osnovni cilj je da investicije moraju da idu naprijed.

Ipak, cilj nam je da Elektroprivreda nastavi ovako, iako nije lako raditi na ovakvim poslovima. Mnogi smatraju da se to može lakše uraditi, ali ne može. Ko god da nešto radi u životu, nije jednostavno i ko god želi da postigne bolji rezultat i veće djelo ostavi iza sebe, treba mu tim, znanje i ozbiljni ljudi.

Jeste li zadovoljni trebinjskim sportom,  može li bolje?

Mislim da je za trebinjski sport najvažnije da je zaživjela Škola sporta i da nijedno dijete koje je zdravo nema opravdanje da ne trenira neki sport. Školu sporta Grad nudi besplatno, a tu su i agenti, treneri iz sportskih kolektiva koji među djecom prave selekciju, upućujući ih na određeni sport, shodno njihovim afinitetima.

Važno je reći da u Trebinju, zbog lokalnih unutrašnjih nesporazuma, imamo maltene tri omladinske škole iz fudbalskog kluba. Da li je potencijal tri škole – mislim da nije. Svojevremeno smo imali dva rukometna kluba pa nas nije bilo nigdje, danas kad imamo jedan, imamo najbolji rezultat. Pozivam na jedinstvo jer za svakoga ima mjesta ko hoće da se bavi tim edukativnim dijelom.

Mišljenja sam da Trebinje i u budućnosti mora ulagati ogroman novac u sportsku infrastrukturu, kao što je sportska dvorana, pomoćni stadion koji treba završiti i još takvih nekoliko, kao i da se što više omladine uključi u bilo koji sport.

Kada budemo imali podlogu od 30% igrača iz Trebinja, onda možemo biti više od premijerligaša, a ne da premijerligaški status skupljamo sa 80% igrača sa strane. Ne možemo finansirati 100% strance u našim klubovima, ali možemo 50% da bismo imali premijerligaški i evropski nivo takmičenja iz ovih sportova. Smatram da imamo odličan broj mladih kadrova, trenera koji mogu da se posvete edukaciji i animaciji naše omladine i da na duže staze stvaramo sigurniji sport u Trebinju.

SARADNJA SRBIJE I TREBINJA

Iz brojnih izjava predstavnika vlasti u Srbiji da se primijetiti da sa senzibilitetom i ljubavlju gledaju prema RS, a posebno prema Trebinju i Istočnoj Hercegovini. Sa superlativima govore o Trebinju.

Trebinje je odmaklo od drugih sredina, a imamo i ozbiljne resurse. U odnosu na druge lokalne zajednice mi imamo Hidroelektrane na Trebišnjici, sjedište Elektroprivrede RS. Mnogi smatraju da se to podrazumijeva, ali kada pogledamo neke druge lokalne zajednice poput Vlasenice, Šamca, Novog Grada, uz svo uvažavanje, mnogo teže im prolaze reforme i programi koje žele da provedu kad nemaju jaku instituciju u svojoj lokalnoj zajednici. To govorim zato što je Srbija dosta toga uložila u Trebinje. Pomogla je i formirala konzulat, pomogla nekoliko investicija koje smo im aplicirali.

Projekat Duhovnog centra Mrkonjići sigurno je zajednički poduhvat, prije svega ideja nas iz Trebinja, ali poduhvat i Eparhije ZHP, Vlada Republike Srpske i Srbije, Grada Trebinja, Elektroprivrede RS i svi zajedno vidimo kako se napreduje na tom gradilištu i kako se gradi dalje. Takođe, urađen je i dječiji vrtić u Gorici „Srbija“, radi se zajedničkim snagama i rekonstrukcija i revitalizacija Starog grada i svjedoci smo da je taj unutrašnji dio potpuno oživio i spreman je za nove sadržaje, pogotovo u turističkoj sezoni.

Na inicijativu Trebinja i Hercegovine zaključen je i veoma važan ugovor da se riješi usko grlo Hercegovine, Tjentište - Brod na Drini, u dužini od 21km, kao i dionica od 8km koju uveliko rade „Kozara putevi“. Riječ je o desnoj strani rijeke Drine, dok su most i dionica koja ide kanjonom Sutjeske do ušća Hrčavke u Sutjesku obaveza izvođača „MG“ iz Mrkonjić Grada. Tu su sve odluke sprovedene, urađena je projektna dokumentacija, izvršena njena revizija u skladu sa tehničkim zahtjevima saobraćajnice i očekuje se vrlo brzo da krenu radovi. Srbija je izdvojila 5.000.0000KM, a investicija košta oko 67. 000. 000 KM. Dakle, novac je obezbijeđen, imamo projekat revidovan i vjerujemo da će radovi početi brzo.

Sve što smo prepoznali kao važno za naš grad, Srbija je pomogla svojim snagama i zajedno sa Vladom Srpske realizujemo te projekte. Mislim da nikada do sada nije bila tako snažna komunikacija, nikada nije bila tako važna konkretna pomoć u zadnjih 30 godina, kao što je upravo sada. To je nama mnogo značilo i sigurno je da smo odskočili u odnosu na druge lokalne sredine.