MIHAELA ZELENOVIĆ – student arhitekture u Rusiji: USAVRŠAVANJE KAO MOTIVACIJA | Herceg Televizija Trebinje

Društvo

MIHAELA ZELENOVIĆ – student arhitekture u Rusiji: USAVRŠAVANJE KAO MOTIVACIJA

Izvor: GLAS TREBINJA | Datum:14.11.2023.

Da studira i usavršava se negdje „sa strane“, u inostranstvu, Mihaela Zelenović željela je još od osnovne škole, ali nije ni pomišljala da će je put odvesti u Rusiju, u Belgorod. Presrećna što je uspjela da ostvari svoj san, spakovala je kofere i krenula stazama kojima ju je život vodio. I nije pogriješila te je danas uspješan student arhitekture na prestižnom belgorodskom univerzitetu Vladimir Grigorijevič Šukov.

 

 

„Oduvijek sam željela da studiram arhitekturu negde van granica moje zemlje, a s obzirom da igram odbojku nadala sam se da će mi, kao studentu, adresa biti u Americi. Ipak, kad sam čula za konkurs na belgorodskom univerzitetu odlučila sam da se prijavim na njega. Kako sam uvijek bila oduševljena Rusijom, svakako sam željela da je posjetim, a prilika da tamo studiram za mene je zaista velika čast, a nadasve motivacija da budem sve bolja“ započinje priču Mihaela čije je srce uvijek težilo inostranstvu i osjećalo da će tamo imati više opcija i mogućnosti.

S obzirom da je uvijek imala osjećaj za crtanje, naročito tehničko, studije arhitekture su bile logičan izbor budućeg zanimanja. U Belgorodu je, prije upisa prve godine fakulteta, bila na pripremnoj godini i učila jezik i predmete koji će im biti potrebni. Da su Mihaelina želja za znanjem, ali i ambicija velikih razmjera potvrđuje i činjenica da se sasvim sama zaputila u Rusiju, gdje nikog ne poznaje, daleko od svoje porodice i prijatelja.

 

 

Odvojenost od porodice je lakša uz prijatelje

„Kada sam otišla na pripremnu godinu, nisam nikog poznavala. Znala sam ruski jezik iz osnovne i srednje škole pa sam se dvoumila da li uopšte da upisujem pripremnu godinu. Sećam se, prvih dana pa i mjesec nisam mogla ništa da pohvatam, kao da nikada nisam čula taj jezik. Na pripremama je bilo dosta Arapa, dok sam na prvoj godinu uglavnom bila sa Rusima koji su dosta slični nama, a opet i drugačiji. Često se za Ruse vezuje mišljenje da su hladni, ali su takvi samo dok im ne priđeš. Inače su veoma fini, ljubazni, spremni da pomognu“, priča nam Mihaela.

 NOSTALGIJA

„Kada sam došla u Belgorod, stariji studenti su govorili kako jedva čekaju da idu kući, a mi koji smo tek upisali fakultet smo se njima čudili, nije nam bilo jasno zašto kad nam je baš lijepo ovdje. Međutim, postaje sve jasnije, sad i ja jedva čekam da idem kući, jedva čekam da vidim svoje roditelje i sestre. Tako sam se neizmjerno obradovala kad sam vidjela druga sa kojim sam išla u srednju školu. Upisao je stomatologiju u Moskvi. Ugledavši ga kao da sam se vratila u Trebinje. Lijepo je kad imamo jedni druge i mislim da to počnemo da cijenimo tek kad budemo negdje daleko, u drugoj zemlji“, priča nam Mihaela.

Druženje sa prijateljima iz Srbije koje je upoznala u kampusu

U Belgorodu postoji srpski centar koji vodi direktorica Viktorija, veliki oslonac i podrška studentima koji su se odvojili od svoje porodice i zakoračili samostalno u neki novi svijet. Sada, Mihaela i tamo ima dosta prijatelja iz Srbije.

RUČNO CRTANJE ODUŠEVLJAVA
„Na fakultetu imamo umjetničko i tehničko crtanje kao predmete i sve radimo ručno prve dvije godine. I, oduševljena sam ručnim crtanjem, svaki put se osjećam presrećno kad nešto novo naučimo, naročito kad vidimo koje sve tehnike mogu da se koriste. Takođe smo imali i predmet modeliranje gdje smo pravili razne makete pa tako, na primjer, prvo smo pravili kockice pa sve više dok ne dođemo do tog da napravimo kućicu i oduševimo se kako napredujemo“.
„Belgorod je studentski grad koji ima oko pola miliona stanovnika. Živim u kampusu i sve nam je na jednom mjestu – univerzitet, domovi, treninzi – pa veoma lako funkcionišemo. U početku je bilo teško, ali sam se polako uklopila. Iako se sistem rada razlikuje od našeg, zaista mi odgovara i mislim da je mnogo lakše organizovati svoje vrijeme i obaveze. Tako meni predavanja počinju u septembru, imam samo dva semestra i polažem tad sve predmete koje imam. Način na koji je fakultet organizovan podseća na osnovnu školu - imamo domaće zadatke, radimo određene projekte, nakon svakog predavanja dobijemo nešto što moramo da uradimo, a svakodnevne obaveze umnogome olakšavaju poslije pripremu ispita“.

 

 

Jednu od najboljih drugarica upoznala je u Belgorodu

PUTOVANJE U BUDIMPEŠTU – NAGRADA ZA TRUD I RAD
„Drugarica je čula da je Grad raspisao konkurs gdje će najbolji studenti dobiti nagradno putovanje u Budimpeštu, zajedno smo se prijavile i prošle. Budimpešta me je oduševila svojim građevinama i arhitekturom. Kada sam posjetila Istanbul mislila sam kako toliko zrači ljepotom i da toliko savršenstva na jednom mjestu nema niti će ikad imati konkurenciju, ali Budimpešta me je fascinirala jednako koliko i Istanbul“.
Mihaela se pored arhitekture sa jednakim žarom bavi i odbojkom i to veoma uspješno. Prvi put je sa 10 godina stupila u salu i zvanično počela da trenira odbojku, po njoj idealan sport za djevojčice.

„Kad sam upisala studije već sam godinama trenirala odbojku i odlično mi je išlo. Oduvijek sam voljela odbojku i to je sport bez kog nisam mogla. Željela sam da se bavim profesionalno njome. Međutim, kako broj obaveza na fakultetu sve više raste, tako ta želja polako nestaje. Nastavila sam da treniram i zaista sam se lijepo uklopila, trener i klub su me lijepo prihvatili i to mi je drago“, kaže Mihaela koju u odbojci najviše privlači što je timski sport, ali i bliskost slična porodičnoj.

MOSKVA FASCINIRA I NOVIM I STARIM GRAĐEVINAMA
„U Moskvu sam prvi put išla sad za Novu godinu i doživljaj je bio nevjerovatan. Ljepota njenih građevina je neopisiva, očaravajuća. Najviše smo bili oko Kremlja i Crvenog trga, a gdje god da sam se okrenula ostajala sam nijema od tolikog savršenstva i sjaja. Iako sam mislila da me nijedna nova građevina neće oduševiti kao stare i novi Moskva siti izgleda nestvarno“. 
Fakultet koji Mihaela pohađa na belgorodskom univerzitetu traje pet godina, a ako se odluči da upiše i master studije onda ukupno sedam godina. Zbog toga je teško da sada priča o svojim planovima za budućnost. Ipak, sasvim je izvjesno da će njeno buduće zvanje biti veoma uspješan arhitekta jer se, samo uz veliku ambiciju, hrabrost, a prije svega ljubav ostvaruju snovi, a ova djevojka sigurno posjeduje sve potrebne kvalitete.




Kategorija: Društvo

Šta Vi mislite o ovome?

NAPOMENA: Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove Herceg RTV već samo autora komentara! Molimo čitaoce da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja!

Najčitanije u ovoj kategoriji: