Za „Glas“ govori GORDAN MIŠELJIĆ, direktor „Hidroelektrana na Trebišnjici“

Proizvodni planovi „Hidroelektrana na Trebišnjici“ ove godine bili su ambiciozniji. I pored toga, povoljne hidrološke prilike učinile su da će plan, kako se još ranije moglo čuti iz HET-a, najvjerovatnije biti upotpunosti ostvaren. Štaviše, da postoje i ozbiljne rezerve u akumulaciji Bileća, tolike da na realizaciju neće mnogo uticati ni slučaj da do kraja godine izostanu ozbiljnije padavine. Šta sve ovo znači – u ciframa?
- Proizvodni planovi su bili i jesu ambiciozni. U kumulativu smo 100%, tj. pratimo plan, a da li će biti ostvaren, zavisiće od hidrologije i raspoloživosti agregata. Rezerve u akumulaciji „Bileća“ jesu tolike da smo blizu plana, u nekoliko desetina gigavat sati, i ukoliko izostanu ozbiljnije padavine do kraja godine, uticaće zato što na kraju proizvodnja zavisi od Elektroprivrede Republike Srpske. Plan je 1.268 gigavat sati, a sa zalihama i do sada ostvarenom proizvodnjom ćemo sigurno doći do 1.200 gigavat sati, što je u odnosu na jednu prosječnu hidrološku godinu za 100 gigavat sati više. Znači, jedna prosječna hidrološka godina je reda veličine 1.100 gigavat sati.

Kada u tu proizvodnu jednačinu uključimo i faktor povoljnih kretanja na tržištu električne energije (povoljnih, razumije se, samo za onog ko struju prodaje), nije teško zaključiti da će finansijski efekti ove proizvodnje, i u ovom trenutku, a vjerujem i u perspektivi – biti višeg reda veličina nego što je to bio slučaj nekih ranijih godina?
- Plan za ovu godinu je nekih 80 miliona konvertibilnih maraka i u svakom slučaju finansijski će biti prebačen, a moguće je da dođemo čak i do nekih 85 pa čak i 90 miliona konvertibilnih maraka. Ako nas posluži hidrologija i ako budemo pojačali proizvodnju.

Kako se uopšte planira proizvodnja u okolnostima kad rad sistema evidentno zavisi od količine i rasporeda padavina – koje ne možemo ni predvidjeti, a kamoli na njih uticati?
- Proizvodnja sistema se planira na taj način što se uzme posljednjih deset godina, uprosječe se padavine po mjesecima i na osnovu toga se planira proizvodnja na mjesečnom, odnosno na godišnjem nivou. Tako da možemo  reći da je naš plan kreiran na osnovu desetogodišnjeg iskustva.

Kada govorimo o revitalizaciji starih postrojenja, „Hidroelektrane na Trebišnjici“ su započele i jedan kapitalni projekat – zamjene starih agregata na HE „Trebinje 1“, koji su u pogonu još 1968. godine. Iz nekih političkih motiva njemačka vlada obustavila je finansiranje ovog projekta, a HET odlučio da potraži novog finansijskog partnera. Da li se po tom pitanju nešto značajno desilo od avgusta i odluke njemačke vlade? I koliko je ovaj investiciono zahtjevan poduhvat važan za HET i pogonsku spremnost sistema u perspektivi?
- Tačno je da je nama stigao dopis iz Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj Njemačke 9. avgusta i tada je prekinuto finansiranje dvije faze revitalizacije Hidroelektrane „Trebinje 1“. To su faza 3 i faza 4. Vrijednost prve je 10 miliona evra, a druga bi trebala da bude ugovorena u vrijednosti od 25 miliona evra. Naravno da je u pitanju politička odluka, jer ovdje je riječ o revitalizaciji, što je u principu samo tehnička stvar zamjene postojeće opreme, instalisane još 1968. godine. To se, uostalom, jasno može zaključiti i iz dopisa, u kojem između ostalog piše da projekti u Federaciji Bosne i Hercegovine neće biti prekinuti jer, kako oni kažu, Federacija ne vodi secesionističku politiku i ne razbija jedinstvo BiH. Bili smo u procesu raspisivanja javne nabavke koja je bila usklađena sa pravilima KFW banke i gdje smo u nekom realno brzom vremenu trebali da izaberemo nekog eminentnog izvođača, odnosno jednog od najkvalitetnijih koji trenutno postoje na tržištu u svijetu, koji bi nam zamijenio kompletnu opremu. Šta da radimo?! Sigurno je da mi nećemo odustati od tog projekta i da ćemo naći način da završimo revitalizaciju. Da li će se to desiti vlastitim sredstvima ili kroz neku drugu kreditnu liniju, vidjećemo. U svakom slučaju, rad „Hidroeletrana na Trebišnjici“ nije ugrožen. Mi smo samo htjeli da preduprijedimo mogućnost za bilo kakav neželjeni scenario. Agregati su u izuzetnom stanju i više sam nego siguran i u naredih desetak godina da će ta oprema besprijekorno da radi. U tom momentu kad su ugrađeni, to je bila najkvalitetnija oprema na tržištu: američki generatori General Electric i hidromašinska oprema i turbina italijanskog proizvođača Riva Calzoni. Još uvijek nije pronađen adekvatan investitor, odnosno kreditor za revitalizaciju. Zainteresovani su Svjetska banka i Vlada Mađarske. Čekamo završetak remontnih aktivnosti. Plan je da tada intenziviramo traženje kreditora.

Remontne aktivnosti u HET-u

Najveći investicioni poduhvat ove generacije uprave HET-a je svakako izgradnja HE „Dabar“, prve u planiranom podsistemu „Gornji horizonti“. Početak radova planiran na glavnim objektima ozvaničen je u junu ove godine. Šta je danas aktuelno na gradilištu, ima li nepredviđenih teškoća, kako ste zadovoljni dinamikom radova?
- Po ugovoru, u prvih šest mjeseci – znači, od juna pa do nove godine - izvođač radova „Gezhouba“ treba da uradi glavni projekat i na osnovu glavnog projekta za tri i po godine oni trebaju da izvedu radove. Radovi podrazumijevaju izgradnju brane - tunel je već iskopan u nekom prethodnom postupku – zatim, izgradnju mašinske zgrade, ugradnju agregata, odnosno opreme i odvodni kanal kroz Dabarsko polje. Ono što je aktuelno je da su oni počeli jedan vid iskopa. Znaju gdje će biti brana i počeli su da rade u samom Dabarskom polju, da prave platoe tamo gdje će biti mašinska zgrada. Radovi teku zadovoljavajućom dinamikom.

Razvojna postignuća naše lokalne zajednice u posljednjih pola vijeka, čini se, danas bi bilo teško i zamisliti bez uloge „Hidroelektrana na Trebišnjici“. Ovdje u prvom redu mislim na investicije u objekte i infrastrukturu različite namjene, koje nisu izostajale kada god bi se prepoznalo da neke davno preuzete obaveze iz vodoprivrednih saglasnosti to dozvoljavaju. Ovdje ćemo se, ipak, osvrnuti na neke najaktuelnije - izgradnju novog mosta na trasi buduće obilaznice, novog rezervoara na Vrelu oko, investicije u proširenje šetališnih zona uz rijeku, gdje se pominje i trasa do Tvrdoša?
- Intenzivirani su radovi na izgradnji mosta, iako jeste bilo određenih kašnjenja - u svakom slučaju će biti završen u nekom realnom roku. Putevi Republike Srpske su raspisali javnu nabavku za prvu fazu izgradnje obilaznice, odnosno probijanje trase, koja će uobziriti most kao njen sastavni dio. Rezervoar na Vrelu oko je završen i doprinijeće kvalitetnom vodosnabdijevanju. Predat je na upotrebu i korištenje Vodovodu Trebinje a njegova namjena jeste da, ukoliko dođe do kvara na pumpama, obezbijedi sasvim dovoljno vode u rezervoaru i prostora da se gravitacijom nekoliko sati napaja grad dok se ne izvrši sanacija kvara. Trasa do Tvrdoša je zapravo sastavni dio projekta proširenja propusne moći rijeke Trebišnjice kroz grad Trebinje i vjerovatno će biti urađena u saradnji sa Vodama Republike Srpske. Naravno, to je prilično stara ideja i kao takva se pominje već duži niz godina.

Rijeka Trebišnjica – sa komunalnog, ekološkog i turističkog aspekta? Na temu čistoće i uređenosti rijeke i priobalja bilo je dosta priče i u javnom prostoru. Takođe, i nekih kritičkih tonova. Kakvo je vaše razmišljanje na ovu temu? Koliko HET čini ono što je u moći nadležnih službi ovog preduzeća da Trebišnjica bude onakva kakvu bi Trebinjci željeli? I šta bi možda u perspektivi moglo više da se učini na ovom planu?
- „Hidroelektrane na Trebišnjici“ imaju adekvatne službe i - koliko je u njihovoj moći - održavaju i priobalje i samu rijeku. Problem nastaje sa introdukovanom travom - koje nikad nije prirodno živjela u rijeci, nego je donesena nekim ili neplanskim poribljavanjem ili na neki drugi način. U ovom momentu ne postoji nikakav drugi metod sem mehaničkog vida čišćenja, što izaziva veliki napor kod samih „Hidroelektrana na Trebišnjici“. Ali, kako rekoh, uspijevamo nekako da izađemo na kraj sa ovim problemom. Plan je da se u perspektivi nabavi drugačija mehanizacija, koja je prilagodljivija - da se može što brže i što efikasnije održavati samo korito i rješavati problem trave. Ima dosta ovakvih slučajeva, kao što je Buško blato ili neke druge akumulacije u regionu - pa u saradnji sa drugim elektroprivredama, prateći i njihova iskustva, gledaćemo da trajno riješimo ovaj problem. Što se tiče same ekologije, osim održavanja mi i poribljavamo rijeku i kompletan sliv. Poznato je da imamo i mrijestilište i ribnjak i da to radimo uredno. Riblji fond u rijeci Trebišnjici je i više nego na zavidnom nivou. Takođe, iskoristio bih i ovu priliku da apelujem na građane da sa svoje strane daju doprinos održavanju čistoće Trebišnjice, u prvom redu - da ne bacaju smeće u rijeku...