Penzionerka Anka Vico ispunjava dokolicu pletenjem i heklanjem, ali je u Dučićevoj ulici u Trebinju najprepoznatljivija po prodaji ručno rađenih ćilima, različitih boja i dimenzija, koji privlače i domicilno stanovništvo, a naročito turiste.

"Mnogi misle da ja stalno iznosim i vraćam ćilime da bi ih zamijenila drugim i privukla sa što više šarenila kupce, ali to zaista nije tako, jer se jedni brzo prodaju i zamijene se za druge", kaže gospođa Anka.

Iako zna da tka i plete, kaže da je tkanje dosta zamoran posao i da je od njega odustala, ali pletenjem se još bavi i to joj je, u stvari, najveća zanimacija.

Budući da ju je ručni rad zanimao od malih nogu, pa se pletenjem počela baviti još u desetoj godini, a tkanjem nešto kasnije, dodaje da i danas više voli tkanje, ali je to naporniji posao, za mlađe žene, te se njime prestala baviti, a tkanice koje prodaje nisu njene, već ih ona prodaje za druge.

"Ovo su, nažalost, sve tkanja koja su radile sada već starije žene koje su svojim potomcima ostavljale u nasljeđe ćilime, prostirke, prekrivače, serdžade, a oni ih prodaju, jer su svugdje u upotrebu došle industrijske stvari, lakše za održavanje, pa im ja to prodajem", kaže Anka.

Žao joj je, dodaje, što mlađi ženski svijet nije zainteresovan za ovaj rad i što ga stranci cijene mnogo više nego mi sami.

"Turisti se oduševe bojama i skladom šara na našim ćilimima i sa radošću ih kupuju, a oni iz Srbije ih porede sa pirotskim ćilimima, razbiraju kvalitete tkanja, vrstu vune i slično, tako da mnogi znaju da cijene i kvalitet i trud koji je uložen da bi nastao jedan veliki ćilim ili prostirka", dodaje ona.

Napominje i to da su mlađe žene sve manje zainteresovane i uopšte za ručni rad, od koga ona ipak ne odustaje, već neumorno plete bluze, čarape, ponča, pulovere, pa čak i jakne po narudžbi.

"Sada još uvijek, u ovom prelaznom periodu sa toplog u hladno vrijeme, pletem i prodajem najviše bluze, ali već ima i vunenih čarapa, pa onda polako na red dolaze puloveri, ponča, te jakne i to sve radim i po narudžbi, a pravi ljubitelji ručnog rada ne žale da plate, tako da od svega imam i neku korist - em upotpunim slobodno penzionersko vrijeme ručnim radom, em prodam svoje rukotvorine, što uz penziju dobro dođe", dodaje na kraju Anka.

Ova vrijedna žena će u Dučićevoj ulici u centru Trebinja prodavati rukotvorine dok je lijepog vremena, a kasnije se povlači na pijacu kod naselja Tini, u kome stanuje.