Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja svijeta. Činjenica da je to praznik rađanja novog života, djece i djetinjstva, roditeljstva, očinstva i materinstva, ukrasila je kod Srba ovaj praznik najljepšim vjerskim običajima i obredima. Svi oni imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj - da umole Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Za Božić vezujemo tri stvari: porodicu, milosrđe, odnosno pomaganje svakome ko nema, i čin opraštanja.

Isusovo rođenje

Sama riječ Isus ima značenje "Bog spasava" i označava Njegovo poslanje i identitet. Isus je postao čovjek tako da je poprimio pravu ljudsku dušu i tijelo. On je Sin nebeskog Oca po božanskoj naravi i Marijin sin po ljudskoj naravi. U Starom zavjetu proroci su nagovijestili rođenje Mesije, koji će otkupiti ljude od grijeha, a Novi zavjet donosi ispunjenje proročanstva.

Isusa, Božijeg Sina, rodila je djeva Marija, uz pomoć svoga vjerenika Josifa u gradu Vitlejemu. Oko devet mjeseci prije začela ga je po Duhu svetome. Car August naredio je popisivanje stanovništva, a Josif i trudna Marija krenuli su na put iz njihovog grada Nazareta u Vitlejem, gdje je bio popis stanovništva za njih, jer je Josif bio iz roda kralja Davida.

Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u skloništima pa su na kraju završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Za rođenje Sina Božijeg prvi su saznali vitlejemski pastiri, koji su opazili neobičnu svjetlost. Javio im se anđeo Gospodnji i rekao da se ne plaše, jer svjetlost koju su vidjeli pokazuje da se rodio Sin Božiji, Isus Hrist. Došli su u pećinu i našli djevu Mariju sa novorođenčetom, povijenim i položenim na slamu u jasle. Naložili su vatru da se majka i dijete ugriju. Dok se sve ovo dešavalo, daleko na istoku pojavila se čudesna sjajna zvijezda i dovela do pećine tri mudraca, koji su čitali staro proročanstvo o rođenju Isusa Hrista. Došavši u Jerusalim, raspitivali su se: "Gdje je car judejski, koji se rodio?" Govorili su: "Vidjesmo Njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo da Mu se poklonimo".

Čuvši da mudraci traže judejskog cara, ondašnji car Irod se poboja za svoj presto i naredi da se sva muška djeca do dvije godine u Vitlejemu i okolini pobiju, računajući da će tako i Hrista pogubiti. Anđeo božiji javi Josifu i on sa djevom Marijom i djetetom ode u Misir (Egipat) gdje ostadoše sve do Irodove smrti. U Bibliji nije naveden datum Isusova rođenja.

Razlike

Rođenje Isusa Hrista u prvim vijekovima hrišćanstva nije slavljeno kao zaseban praznik. Ne zna se kada je tačno ustanovljeno praznovanje Božića, ali neki izvori bilježe da je još 354. godine ovaj praznik postojao u Rimu, 379. uveden je u Carigradu, a 386. godine i u Antiohiji. Tokom petog vijeka gotovo sve crkve širom vaseljene prihvataju slavljenje ovog hrišćanskog praznika. Proslava Božića za Srbe, Ruse i pripadnike Jerusalimske patrijaršije počinje tačno u ponoć između 6. i 7. januara. Božićne praznike pravoslavni Srbi, Rusi, Grci, kao i Bugari proslavljaju sa primjetnim razlikama. Liturgijski i molitveni dio slavlja u crkvi je isti, s tim što se Grci drže novog, gregorijanskog, a Srbi i Rusi starog, julijanskog kalendara. Tako Grci slave Božić 25. decembra, a Srbi i Rusi 7. januara. Dužina božićnog posta, šest sedmica ista je kod ova tri pravoslavna naroda, kao i propisi o načinu ishrane koje u te dane treba poštovati.

Simboli očuvani kroz vijekove

Malo koji hrišćanski praznik ima toliko narodnih običaja i simbola kao Božić, a koji se održavaju i dan-danas. Najčešći običaji su polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, pijukanje, pečenje česnice, položajnik, a ima i mnogih drugih vjerovanja, izreka i poslovica.

Jedan od simbola Božića je slama, koja se stavlja po podu u kućama i predstavlja jasle u vitlejemskoj pećini u koje je položen novorođeni Isus. U slamu se stavljaju razni slatkiši i sitni pokloni koje djeca traže i pijuču kao pilići. Orasi u slami i u ćoškovima sobe simbolizuju da Bog vlada na sve četiri strane svijeta, dok kađenje kuće predstavlja simbol smirne i tamjana koji su, takođe, darovani Hristu. Pored ovih simbola, proslavu Božića obilježava i položajnik, odnosno gost na Božić, a najčešće je to muško dijete ili mladić, jer po riječima Spasitelja: "Ko primi dijete u ime moje, mene prima". Zato se položajnik prima kao sam Gospod koji svojim rođenjem u sve domove ljudske donosi mir i dobru volju. Neizostavni simbol Božića je i badnjak koji predstavlja grane kojima je založena vatra da ugrije novorođenog Isusa i njegovu majku. To je i simbol Isusa Hrista, koji je u naponu svoje snage, silom svoga božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini - prema Bogu, najvećem dobru, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti - smrti duhovne, kao što i mlad cerić, odnosno hrastić, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu, a jarkim plamenom svojim obasjava sve ćoškove domova naših. Česnica sa novčićem smatra se važnim obrednim kolačem. Česnica simbolizuje rođenje mladog Hrista kada su ga pastiri darovali. Kada bude pečena, iznosi se na sto na kojem je već postavljen božićni ručak. Sam naziv potiče od riječi "čest", "dio", "sreća", jer je lomljena na dijelove, prema broju ukućana, da bi se po tim dijelovima proricala sreća. Onaj ko dobije dio česnice u kojem je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Zemlje

Zemlje koje proslavljaju Božić 7. januara, a koji spada u državne praznike su: Bjelorusija, Egipat, Etiopija, Gruzija, Kazahstan, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Srbija, Rusija i Ukrajina. Neke zemlje, poput Jermenije, Božić slave 6. januara. Božić se na ovaj dan slavi i u Australiji, Kanadi, SAD i Velikoj Britaniji, ali ne spada u državne praznike. I Jerusalimska pravoslavna crkva Božić slavi 7. januara.