Gatačko selo Fojnica, koje je do sredine prošlog vijeka imalo i status opštine, nije zaobišao egzodus ljudi pa od nekadašnjih 250 đaka, u školskim klupama sjede samo dva učenika, a na jesen će ostati samo jedan.

 
Od mnogih objekata ostala je samo ruševina. Prodavnice, motel, stočna pijaca, ali i vreva ljudi neke su od činjenica o kojim se sa sjetom prepričava u ovom selu, gdje su netaknuta priroda i mir prisutni na svakom ćošku. Ekipa “Glasa Srpske” posjetila je ovo mjesto 15 minuta udaljeno od Gacka te se uvjerila da ipak vedar duh i optimizam nije napustio mještane. Bogoljub Bratić ističe za “Glas” kako nikad nije razmišljao da napusti Fojnicu. Punih šest decenija tu živi, a 40 godina radi u Rudniku i Termoelektrani “Gacko”, koja je i žila kucavica ovog kraja, dok ni od stočarstva nikad nije odustao uz pomoć porodice.

 U našoj školi sada su samo dva učenika, a 70-ih godina prošlog vijeka, kada sam išao u školu, bilo je i oko 250 gdje se dječija graja širila Fojnicom.  Sada je sve stalo u jednu klupu, a dogodine će biti samo jedan đak  - priča Bratić nostalgično.

Ipak, kako kaže neki su se i vratili, što vraća nadu da sela nikada neće biti pusta.

- Fojnica je bila prava kasaba iz Andrićevih romana. Stara i nova Fojnica, a mi za taj stari dio sela i sada kažemo da je čaršija. Imala je dućane, pekare, svetosavski dom koji je bio jedinstven u Hercegovini kako je bio opremljen, narodne nošnje koje su bile posuđivane čitavoj regiji, ali i biblioteku. Sve je to funkcionisalo do Drugog svjetskog rata. Za vrijeme Austrougarske bila je tu i kasarna na tri sprata, a kasnije i stanica policije - kazao je Bratić.

Dodaje da je saborno mjesto crkva Hristovog Vaznesenja iz 1884. godine koju je sagradio vjerni narod pod parohijanstvom Aćima Bratića. Uz to, u selu se čuva i najveći orden Srpske pravoslavne crkve, Orden Svetog Save prvog stepena i to uredniku “Amerikanskog Srbobrana”, organa  srpskog narodnog saveza u Americi profesoru Jovanu Bratiću.

- U domu prote Aćima Bratića čuva se najveći orden SPC kojim je Jovana Bratića odlikovao blaženopočivši patrijarh srpski Pavle. U istoj kući čuva se i Biblija iz 1870. godine, jedna od najstarijih - rekao je Bratić.

Selo gdje je naučio da hoda, trči i piše nikad ne zaboravlja ni Ranko Bratić koji živi u Gacku, ali u svoju oazu mira dolazi kad god može.

- U novije vrijeme, bile su hanovi, kafane i prenoćišta, sada od toga ništa nema. Nekada je bilo 40 do 50 domaćinstava, a danas živi oko 70 ljudi. Nije odliv zaobišao ni nas, ali još više je izražen u okolnim selima fojničke površi. Fojnica je bila opština pri nevesinjskom srezu do 1952. godine - rekao je Bratić, dodajući da je u centru bila i stočna pijaca možda i najača u Hercegovini, koja je radila sve do početka rata 90-ih.

Kako kaže, na selu je težak život, a sada je ipak mnogo lakše nego kada su oni bili djeca, jer su putevi bili loši, a nije bilo ni struje. Ne tako davno u ovo mjesto dolazili su ljudi iz okolnih mjesta da zarade svoju platu.

- Motel, kafane, prodavnice, matični ured i pošta samo su neka od mjesta gdje je hljeb zarađivalo najmanje 50 ljudi. Bilo je i do 20 različitih zanata, a sada su samo tu učiteljica i matičarka - rekao je Bratić.

Prema njegovim riječima, omladina je polako išla u velike industrijske centre. Ono čime se ponose jesu uvaženi profesori, sportisti i ljekari koji su širom svijeta osvjetlali obraz mjesta odakle su krenuli.

- Selo je važno, to se pokazalo i u ratu, jer nas je othranilo i iznijelo rat. Sudbina sela je zapečaćena u fojničkoj površi. Sela oko nas su opustjela, a u pet-šest sela sada bi sve sjelo u jedan autobus - rekao je Bratić.

Uspomene i ljubavi

Bogoljub Bratić kaže da se nalaze i dva izvora u selu. Vulova česma i Hercegovo vrelo gdje i dalje postoji stolica gdje je Herceg Stjepan odmarao, a sačuvane su i mnoge ljubavne uspomene pa i tajne.

- Tu su se dešavala i prve ljubavi. Kod Vulove česme smo se sabirali, znalo se da je to zbirno mjesto da su se tu okupljale desetine ljudi. Uz našu izvornu pjesmu čuo bi se i zvuk gitare umjetnika iz sela Tihomira Žuka - rekao je Bratić.