Nakon desetak godina, stari sat na zgradi Muzeja Hercegovine danas je ponovo počeo da otkucava vrijeme.

Prema riječima Ivane Grujić, arheologa i direktora trebinjskog muzeja, sat je najvjerovatnije postavljen 1904. godine, kada je završena i izgradnja objekta austrougarske kasarne, u kojoj je danas smještena ova ustanova.

„Osim što nostalgično podsjeća Trebinjce na vrijeme kada je otkucavao, popravkom i puštanjem u rad mehaničkog satnog mehanizma željeli smo da ukažemo na njegov istorijski značaj i bogato istorijsko nasljeđe ovog mjesta. A istorija svjedoči da se upravo na ovom prostoru od srednjeg vijeka do naših vremena čulo otkucavanje vremena“, istakla je Grujićeva.

Ona je pojasnila da je na prostoru sadašnjeg Muzeja Hercegovine „vrijeme mjerilo“ još od ranog srednjeg vijeka – zvonima sa kule, koja je bila dio nedavno otkrivenih ostataka srpske srednjevjekovne palate.

Početkom 18. vijeka, ističe ona, izgradnjom turskog kastela i kula-zvonik postala je sahat-kula, koja je i za vrijeme austrougarske uprave zadržala istu funkciju – s tim što je dogradnjom posebne krovne konstrukcije arhitektonski preinačena u kulu-zvonik srednjoevropskog tipa.

Izgradnjom kasarne, u kojoj je danas Muzej Hercegovine, zvona sa kule su utihla, a njihovu ulogu preuzeo je javni mehanički sat.

Časovnik na muzeju ponovo otkucava zahvaljujući majstorima Gojku Ninkoviću i Savu Ambuliji koji su još 1994. godine uspjeli da izrade i zamijene dotrajale dijelove i pokrenu mehanizam.

„Sat je bio u veoma lošem stanju. Prozori u potrkovlju bili su polupani i tu se naselilo jato golubova. Mehanizam smo čistili 20-ak dana, napravili tegove koji su bili u lošem stanju, promijenili sajle i na Đurđevdan 1994. godine u 10 ujutru – sat je ponovo počeo da otkucava“, kaže Gojko Ninković.

Sat nije bio u funkciji posljednjih desetak godina, zbog rekonstrukcije potkrovlja gdje se kraju privode radovi na prirodnjačkoj postavci muzeja, da bi danas opet proradio.

„Važno je reći da su svi dijelovi satnog mehanizma autentični iz vremena austroguarske, osim tegova i sajale koju smo mi naknakdno ugradili“, napominje Ninković.

Časovnik na muzeju zvonom se oglašava na svaki sat, a nakon ručnog navijanja mehanizam može da otkucava narednih tridesetak sati.