Univerzalna sportska dvorana „Tijana Bošković“ nalazi se u teškim uslovima, nešto je što se odavno zna, ali i nekako zanemaruje. Dok zaposlenici svim snagama pokušavaju „popraviti što se popraviti može“, djeluje kako je bez velike finansijske pomoći i rekonstrukcije, ovaj kultni objekat na rubu egzistencije.

Zašto kultni? Mjesto koje je bilo neosvojiva tvrđava za nekadašnje evropske prvake u košarci, legendarne klubove, mjesto koje je imalo najbolju atmosferu u cijeloj bivšoj Jugoslaviji… mjesto gdje su trenirale i odrasle Tijana Bošković, Dajana Bošković, Spasoje Pekić, Milan Milošević, Jovana Biberdžić… mjesto koje je „odgojilo“ najbolje na svijetu, reprezentativce, prvake, asove… mjesto koje je u istoriji ugostilo i vrhunske muzičare, ѕajmove, kulturno-umjetnička dešavanja, dobrovoljne akcije, turnire ….

Vjerovatno se za naš grad poslednjih decenija pozitivna riječ može čuti uglavnom vezana za sport, pa osim što je ovo mjesto zaista kultno, ono je zasigurno i od vitalnog značaja za integritet i lijepu sliku koja se šalje iz našeg mjesta.

Problema je mnogo, pa krenimo od onih egzistencijalnog značaja.

Grijanje – Dvorana od prošle godine apsolutno nema grijanja, kotlovi koji su se nalazili u nekadašnjem hotelu „Trebišnjica“ su u katastrofalnom stanju, čitav sistem više nije u mogućosti da se koristi tako da ova ustanova već drugu zimu zaredom nema grijanja, a sportisti uprkos svemu tome i dalje treniraju i odigravaju utakmice u takvim uslovima. Posebno „bolan“ kako za učesnike, tako i publiku bio je Zimski turnir u futsalu koji se igrao u debelom minusu, ali je uprkos tome bio odlično organizivan i posjećen.

Rasvjeta – 70% refektora je pokvareno, a zbog velike visine krova i nedostatka odgovarajućih skela, radnici dvorane nisu u mogućnosti da stupe u popravljanje istih. Iz tog razloga se svaka prvenstvena utakmica dovodi u pitanje zbog nedovoljne količine svjetlosti na samom terenu, pa organizatori često imaju probleme sa delegatima zbog neispunjavanja osnovnih slova iz pravilnika o sportskim manifestacijama.

Podloga – zbog odavno neadekvatno odrađenih trotoara oko dvorane voda je ušla u objekat te je na pojedinim mjestima podloga potpuno uništena. Kompanije koje se bave rekonstrukcijom podova su jako skupe pa radnici dvorane svakog ljeta kada su velike vrućine sami podižu gumu i isušuju podlogu, mijenjaju osb ploče koje su dotrajale i pokušavaju koliko toliko da podlogu održe funkcionalnom kako bi se mogle odigravati utakmice, održavati treninzi i rekreacija građana.

Veliki okrugli prozori – od starosti je većina stakala popucala i uz velike padavine prozori prokišnjavaju, voda se direktno slijeva na podlogu, niz zidove i voda je uništava, podiže, i stvara problem u njenoj funkcionalnosti. Pored toga oni su izgubili i prozračnost, pa i ono malo dnevnog svjetla, nije u mogućnosti da se probije do terena.

Da ne govorimo o otvorima za službeni ulazak u objekat, velikim vratima na ulazu na sami teren, dugovima za struju, zbog kojih je objekat nedavno bio isključen sa naponske mreže…

Konstrukcije koševa, oprema za sve sportove, mobilijar… su koliko toliko u funkciji jer kako korisnici usluga, tako i zaposlenici, pokušavaju maksimalno da ih sačuvaju.

Sve su to problemi koji su urgentni, a da ne govorimo o nekim „manje hitnim“ poput ozvučenja, izolacije, savremenih konstrukcija, kompleksnijih semafora…

Ono što je jasno jeste da su oduvijek naši sportisti sticali i razvijali talenat u ne baš idealnim uslovima, ali ovo što Sportska dvorana koja nosi ime jedne od najboljih sportista svijeta, danas proživljava je apsolutno tužno i nedopustivo.

Nadamo se da će nadležni kako na opštinskom, tako i republičkom nivou što hitnije učiniti nešto za ovu javnu ustanovu, kako ne bismo ostali i bez ovog kultnog mjesta, što bi vjerovatno bio poslednji ekser u kovčeg lošeg stanja u našoj opštini, koje traje duže od decenije.

Izvor: Bileća online