Povećanje "minimalca" će biti, ali ne u onoj mjeri koliko to traži sindikat, ali opet ni u onoj koju predlaže Unija poslodavaca, dakle tražićemo kompromis, rekao je Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, u intervjuu za "Nezavisne"

Istakao je važnost razvijanja realnog sektora, a kada je u pitanju javna uprava ističe da je za opciju više posla, a manje otpuštanja.

NN: Upravo ste se vratili sa sastanka koji ste imali sa premijerkom Željkom Cvijanović i predstavnicima penzionera. Tema je bila povećanje penzija. Šta je dogovoreno?

SAVANOVIĆ: Nikome ne pada na pamet da kaže da je protiv povećanja penzije, mi znamo da za tim ima potrebe, jer se radi o kategoriji ljudi koja ima veoma niska primanja. Ali, s druge strane se nameće pitanje odakle? Sastanak je bio veoma konstruktivan, sada nam je ostalo da u narednom periodu tražimo da li ima načina za povećanje, pa onda i kako doći do sredstava za povećanje penzija u određenom procentu. Vidjećemo još, sve su opcije otvorene, vrlo brzo ćemo imati sljedeći sastanak, a do tada će Ministarstvo finansija i ljudi u mome resoru izraditi studije koliko bi to sve iznosilo. Penzioneri, na primjer, traže povećanje od pet odsto, a to je na godišnjem nivou skoro 49 miliona KM. Ono što je važno je da se o povećanju vode ozbiljni razgovori. Koliko će to biti ne mogu reći u ovom trenutku, jer nema sredstava za neka značajnija povećanja.

NN: Šta je poslije ovoliko vremena i održanih sastanaka dovelo do toga da radnici u RS i dalje nemaju usaglašen i potpisan opšti kolektivni ugovor?

SAVANOVIĆ: Mi smo novi zakon o radu donijeli u decembru 2015. i on je proizvod vremena u kojem živimo, koje je nametnulo takav zakon usljed novih društveno-ekonomskih odnosa, koji su kapitalističkog tipa, što je surovo i teško, ali i naša realnost. Nakon toga smo pristupili radu na kolektivnom ugovoru, mnogo puta zakazivali sastanke, ali, nažalost, nismo se uspjeli približiti u nekim rješenjima, prvenstveno zato što poslodavci imaju svoju viziju, a sindikat opet ima neke svoje isključivosti. Vlada je pokušala da bude posrednik, ali kako to nije išlo mi smo bili prinuđeni shodno zakonskoj regulativi da donesemo odluku o utvrđivanju visine plate i drugih primanja. Ta odluka i danas živi i važiće sve do trenutka dok se ne donese kolektivni ugovor. Onog momenta kada se potpiše, odluka prestaje da važi.

NN: Aktuelna tema ovih dana je povećanje "minimalca". Da li će biti i u kojoj mjeri povećanja zagarantovane najniže plate u RS?

SAVANOVIĆ: Mi tu opet imamo dvije strane: poslodavce s jedne i sindikat s druge. Naravno, razumijem i jedne i druge, kao i potrebu da se ide sa najvećim mogućim povećanjem jer je postojeća od 370 KM realno niska. Neko povećanje će biti, ali ne u onoj mjeri kako to traži sindikat, ali opet ni u onoj koju predlaže Unija poslodavaca, dakle tražićemo kompromis. Moramo biti svjesni činjenice da živimo u ekonomski teškom prostoru. Čitav region je bio zarobljen događanjima iz devedesetih godina, tehnologija nam je zastarjela, a svijet je u tom periodu otišao korakom od sedam milja. Naravno, to nas samo obavezuje da mnogo više radimo da bar dijelom dostignemo razvijenije zemlje.

NN: Šta možemo očekivati od Strategije zapošljavanja 2016-2020?

SAVANOVIĆ: Strategija je dosta dobro urađena, imamo isplanirane ciljeve i aktivnosti u smislu operativnog djelovanja, ali postoje pretpostavke koje treba da dovedu do tih ciljeva. Tu, prije svega, na prvo mjesto stavljam političku uređenost zemlje. Mi moramo imati funkcionalnu državu, naravno s dva entiteta, kako je definisano Dejtonom, ali uređenu jer svi znamo da ozbiljan investitor neće ulagati na prostoru koji je politički nesređen.

NN: Da li je ta politička nesređenost te konstantna previranja, to jest prepucavanja između političkih subjekata nešto što je možda najviše naškodilo bh. ekonomiji?

SAVANOVIĆ: Mislim da je ona generator neinvestiranja i nerazvoja u proteklih 20 godina. Osnovna pretpostavka zdravoj ekonomiji je politička stabilnost. Nažalost, mi to nemamo i onda iz te nestabilnosti nam se stvara i ekonomska nestabilnost, to jest varijabilnost. Siguran sam da su ljudi na najvišem političkom nivou svjesni svega toga, ali i činjenice da moramo ubrzati integrativni proces ka Evropskoj uniji, da bi jednom konačno i ovaj prostor postao mjesto gdje će početi dolaziti kapital. Sve do tada će to, vjerujte mi, biti teško i mučno.

NN: Nedavno ste govorili o smanjenju broja radnika u javnoj upravi, što je izazvalo negodovanje kolega ministara. Da li će do smanjenja doći ili ne?

SAVANOVIĆ: Ja prije svega kao čovjek nisam nikad za radikalna smanjenja. Uvijek ću biti zagovornik druge opcije, to jest da treba više posla, a manje otpuštanja. Ali u nekim prvim varijantama kako u Ministarstvu, tako i u Vladi ćemo biološkim odlivom, to jest starenjem i odlaskom u penziju smanjiti broj radnika, nakon čega nećemo bar u prvom periodu primati nove, nego preraspodjelom poslova postojećim radnicima nadomjestiti odlaske. Opet moram naglasiti da ono što mi moramo prije svega uraditi jeste razvijanje realnog sektora, proizvodnja, proizvodnja i samo proizvodnja.

NN: Kako to postići, pogotovo u ovako teškoj situaciji?

SAVANOVIĆ: Prirodni resursi, ljudski resursi, više rada i, naravno, bolje tehnologije. To je jedini način da jedno društvo uspije i da se osloni na svoj održiv rad. Moramo vjerovati u sebe, imamo sposobne ljude, velike stručnjake, što pokazuje i činjenica da naš čovjek gdje god ode - uspije u svome poslu. Ali, tamo iza njega stoji država, tako mora i ovdje.