Kao i ranijih godina, i ove je, u selu Ozerkovići održan sabor hadžija. Sabor je održan u manastiru Presvete Trojice. Ljubav prema Presvetoj Trojici i Majci Božijoj i Njenoj Čudotvornoj ikoni Bogorodici Jerusalimskoj sabrala je vjerne na zajedničku molitvu u ovoj svetinji.

Sveta crkva, naša duhovna mati preporučuje da činimo hodočašća i poklonička putovanja, svetinjama i Bogomoljama u drugim mjestima. Oni vjernici koji se poklone grobu Gospodnjem i svetim mjestima gdje je za života boravio Gospod Isus Hristos, dobijaju zvanje hadžija.

Biti hadžija velika je duhovna odgovornost. Hadžija bi trebao da živi po jevanđelju Hristovom jer se sam uvjerio u istinitost Hristovog života na zemlji, Njegovog stradanja, smrti i vaskrsenja. Zato ovaj duhovni čin svaki poklonik treba da shvati kao obavezu koju prenosi na svoje potomke i srodnike, ali i na one sa kojima živi i boravi u ovom svijetu.

Sabor je ustanovljen da se hadžije molitveno prisjete svih onih mjesta od Vitlejema preko svetog grada Jerusalima, do gore Tavora i Maslinske gore, gdje je boravio Gospod Isus Hristos. Ove godine, pred kopijom ikone majke Božije Jerusalimske, prisjetili smo se da je sabor ustanovio blažene uspomene Mitropolit Dabrobosanski Nikolaj.

Poslije odslužene svete liturgije, prelomljen je slavski kolač i osvećeno slavsko žito, a zatim pred ikonom Majke Božije jerusalimske pročitan akatist.

Protojerej-stavrofor Momir Vasiljević u svojoj besjedi je rekao da se na ovaj dan sjećamo pokloničkog putovanja u Svetu zemlju, u Sveti grad Jerusalim.

On je dodao da svojim dolaskom ovdje hadžije obnavljaju svoj hadžiluk. Ove godine monahu Simeonu, oko proslave sabora hadžija svojim trudom i ljubavlju pomogli su Vesna i Dragan Spahić iz Rogatice.

Pri povratku, krivudavim putem iz srca proslavljene i junačke gore Romanije, srećni što smo ozareni daškom duhovne svjetlosti ispod Ljubojne (Ljubavi Svete Trojice) u sebi obećavamo – ponovo ćemo ako Bog da doći u Ozerkoviće. Daće Bog.

Tekst i foto: Gordana Golubić