Dragan Samardžić iz Berkovića, Hercegovcima poznatiji pod nadimkom Šef, 47 godina je dijabetičar i isto toliko na insulinskoj terapiji, što je jedinstven slučaj u BiH. Uprkos dijabetesu, Dragan je primjer optimizma i aktivizma.
 

Draganov dan počinje loženjem vatre, kafom i doručkom sa devedesetogodišnjom majkom, kojoj je odavno zbog bolesti potrebna tuđa njega i pomoć. Poslije kućnih obaveza za Šefa dan tek napolju počinje kako treba.

Iako je zbog višedecenijskog dijabetesa izgubio lijevu nogu i oko, sa ortopedskim pomagalima i upornošću, Dragan može gotovo sve kao i zdrav čovjek. Pa čak i voziti motor.

- Radim sve što mi dozvoljava proteza, a motor sam koristio i prije toga. Zahvaljujući njemu odem i do Stoca na kafu, 20 kilometara odavde - priča Dragan.

Dijabetes je dobio kao osmogodišnjak i od dana kada mu je dijagnostikovan, prima insulinsku terapiju. Prema podacima, Dragan je dijabetičar koji je u BiH najviše godina na insulinu, čak 47. Uprkos zdravstvenim problemima poznat je kao veliki borac i aktivan član zajednice u kojoj živi, čovjek koji ideje i elan rado dijeli sa drugima. U Berkovićima je predsjednik Udruženja osoba sa invaliditetom, čijim aktivnostima nastoji da pomogne ovoj populaciji.

- Uvijek treba biti u kontaktu sa narodom, nikad čovjek ne zna koga će sresti kad izađe na ulicu. To je ona pozitiva u čovjeku. Niko ne zna kad ide na spavanje da li će sutra osvanuti. Ja sam preživio kliničku smrt, a živ sam zahvaljujući Domu zdravlja koji me je hiljadu puta do sad spasio - priča Dragan.

 

Uprkos teškoćama i opterećenjima koje mu dijabetes gotovo pola vijeka stvara, i danas je pozitivan i jak čovjek. Optimizam, kaže, uvijek mora da postoji, a isto tako i borba i vjera u bolje sutra.

- Svaki problem ima dvije strane medalje, pozitivnu i negativnu. Prvo moraš da vidiš šta je problem i kako ga najbolje riješiti. Kada se pomjeriš sa nule ti već uspijevaš. Nekako mi se čini da je ljudima vazda malo, a dovoljno je da se ima za hranu, kafu, cigare, te da se čovjek druži i šali. Danas svi samo o problemima pričaju, a ja kad bih pričao o problemima ne bih završio za godinu dana. Pola života sam proveo u bolnici, od Doma zdravlja u Berkovićima, preko Banjaluke do Verone gdje sam se liječio tri mjeseca - kaže Dragan.

Šef je od početka svoje borbe sebe prihvatio sa svim vrlinama i manama, ali i sa vjerom i voljom da ostvari sve ono što pred sebe postavi i zacrta, uprkos preprekama na koje svakodnevno nailazi i koje će, svjestan je, uvjek biti tu. I zaista je tako - nema te sile koja bi mogla slomiti Šefov duh.