Proteklih mjesec dana, sve nas je ujedinio i okupio jedan mali dječak. Dječak kao i sva druga djeca njegovog uzrasta, ali dječak koji je nažalost već u sedmoj godini osjetio težinu života na sebi, koji se bori sa jednim ogromnim neprijateljem.

Njegova borba je teška i neravnopravna, a potrebni smo mu svi mi, da mu u njoj pomognemo, i koliko je u našoj moći omogućimo da savlada strašnu nevolju, zvana bolest. I tako je nas dvadeset troje odlučilo da se pridruži Radomiru. Borili smo se zajedno s njim, borićemo se i dalje, i nadamo se i sve svoje molitve upućujemo, u toj borbi pobijediti.

U toku trajanja humanitarne akcije, svi smo vjerovali u jedan broj, 1432, u jednu ideju, u život, u ljude, da ih među nama još uvijek ima, da imamo razumijevanja i humanosti u sebi, i presrećni smo, jer smo dokazali da se još uvijek držimo zajedno, da smo tu jedni za druge.

U godinama u kojima živimo, vremenu srušenih vrijednosti, obesmišljavanju svega, ukinutog razgovora među ljudima, kad se odričemo čak i riječi i pretvaramo ih u mejlove i SMS poruke, kad ravnodušni prolazimo pored bolesnih, palih, sklupčanih od zime i bolova, ova akcija nam je vratila nadu da je u ljudima još živ čovjek, nadu da nije sve izgubljeno, da može i mora drugačije.

Ponosni smo na sve naše sugrađane, ljude iz cijele Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, ali i mnogo šire. Humanost i dobrota nije znala za granice, pomoć je stizala, možemo slobodno reći, iz čitavog svijeta.

Najviše smo ponosni na junaka naše priče, malog Radomira, koji ima samo jednu želju, da ozdravi, dođe kući i da živi normalno kao i svi njegovi drugari. Mi nismo mnogo razmišljali, odlučili smo da mu u toj želji barem malo pomognemo i da pokušamo da položimo najteži ispit na koji čovjek može izaći, a to je ispit humanosti i čovječnosti.

Položili smo ga svi zajedno, zahvaljujući građanima, svim dobrim ljudima koji su nam nesebično izlazili u susret na svakom koraku. Nisu bili obavezni, a bili su pozvani, prije svega, od svoje savjesti. Čovjek sebe ne zna, a kad se nadmaši i učini dobro djelo samog sebe iznenadi, obraduje i nagradi nagradom sa kojom se nijedna druga nagrada ni priznanje ne može porediti.

Evo, na kraju ove humanitarne akcije, želimo još jednom da se zahvalimo svima koji su barem jednom okrenuli taj toliko puta spomenuti broj 1432, i tim pozivom uzidali kamen u temelje ljudskosti i dobrote, jer je to ono po čemu je naš narod prepoznatljiv.

Pored toga, želimo da obavijestimo javnost da ćemo u toku mjeseca marta, nakon što budu završene sve administrativne procedure, organizovati pres-konferenciju na kojoj ćemo bliže obavijestiti javnost o aktivnostima ove grupe ljudi, kao i tome koliko smo tačno novca uspjeli prikupiti i kako će dalje teći Radomirovo liječenje.

Još jednom – HVALA!

S poštovanjem,

Humanitarni tim "Pozovimo srcem 1432"