Govoriti da bi ste vidjeli barem jedan dio o Dražanu Eriću, plastičnom i rekonstruktivnom hirurgu Univerzitetske bolnice u Foči i docentu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, nemoguće je bez njegovih rodnih Podlugova. Akademsku karijeru dr Dražan Erić počeo je na Medicinskom fakultetu UIS-a.

U vrijeme studiranja, kao jedan od najboljih studenata Univerziteta, imenovan je na funkciju prvog studenta prorektora u istoriji Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Brilijantnost znanja, informacije sa kojima je raspolagao i vještine koje je kao student imao prepoznao je tadašnji dekan fakulteta i rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu prof. dr Boriša Starović. Nimalo slučano izabrao je Erića da prisustvuje jednom operativnom zahvatu što je bilo presudno da plastična hirurgija postane dio njegove uže specijalizacije. Dražan Erić danas je jedan od najmlađih najperspektivnijih mladih hirurga u svijetu.

Nakon završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja ostvaruje jedan od svojih dječačkih snova. 1996. godine dobija indeks Medicinskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu sa sjedištem u Foči. Nije bilo dvoumljenja. Trud i rad iz osnovne i srednje škole se isplatio.

„Još kad sam bio šesti razred, kroz prirodne nauke, zavolio sam medicinu jer sam vidio da je to jedna nauka kroz koju najviše možete da pomognete ljudima“, kaže dr Erić.

Dječačku odlučnost da pravilno rasporedi svoje vrijeme kao gimnazijalac krunisana je na prvoj godini medicine. Zahvaljujući komšijima koji su bili ljekari, priča dr Erić, kao srednjoškolac nabavio je knjigu iz Anatomije, a kada je upisao fakultet već je imao spremno oko 70% gradiva jednog od najtežih ispita na medicini. Nakon što je u roku ispolagao sve kolokvijume i ispite, povjereno mu je da bude demonstrator iz Anatomije.

„To mi je dalo jednu ulaznu kartu. Prof. Starović je, na osnovu tog znanja iz Anatomije koje sam imao kao gimnazijalac, mogao da mi kaže da idem s njim u operacionu salu i da počnem kao asistent pomagati mu pri operacionim zahvatima“, ističe Erić.

U Podlugovima je mnogo slušao o Boriši Staroviću, čovjeku koji je svojim znanjem, snagom i humanošću obilježio 20. vijek. Spomenom imena ovog ljekara, profesora, akademika, plastičnog i rekonstruktivnog hirurga, kao svojevrsna šifra otvara mnoga vrata. Ono što ga je krasilo Erić je od djetinjstva koristio kao životni moto.

„On je bio heroj u mom gradu gdje sam živio. Tako da, kroz odrastanje sam slušao samo riječi hvale o njemu. Bila mi je želja da vidim ko je taj čovjek i upoznam ga. Još uvijek ga svi spominju sa riječima hvale. Kasnije sam upisao Medicinski fakultet i prof. Starović me pozvao za asistenta. Kada Vas pozove neko o kome ste slušali godinama da radite s njim to Vam daje samo jedan veći podstrek da budete što bolji i da mu se dokažete da zaslužujete da stojite preko puta njega u operacionoj sali. To je za mene bila najveća čast. I sad, kada pogledam iza sebe, taj period je bio jedan od najljepših u mom životu jer sam mogao s njim da radim u sali i da učim od njega“, kaže Erić.

I tako, Erić i prije 2003. godine kada je diplomirao, postaje hirurg. Jedinstvena prilika koja se ne pruža svima.

„Prvo sam počeo da radim na Medicinskom fakultetu na Katedri za anatomiju kao asistent, da bih godinu dana nakon toga položio državni ispit i dobio specijalizaciju iz plastične i rekonstruktivne hirurgije gdje mi je mentor postao prof. dr Boriša Starović. Tada smo se nas dvojica dogovorili da pređem u bolnicu, pošto je profesor već bio oformio Odjeljenje za plastičnu i rekonstruktivnu hirugiju, ali da istovremeno ostanem na Katedri za anatomiju kako bi mogao da izvodim nastavu jer su hirurgija i anatomija neodvojive“, prisjeća se Erić.

Nakon specijalizacije, odbranjenog magisterijuma i doktorata prešao je na Katedru za hirurgiju gdje je trenutno docent. O svom odnosu sa pacijentima ističe da sve počiva na razgovoru, ulijevanju povjerenja iz čega proizilazi jedno – da je svaka operacija uspješna.

Učesnik je i predavač mnogih domaćih i stranih kongresa. Kvalitete Dražana Erića prepoznao je i prof. Milomir Ninković, plastični i rekonstruktivni hirurg čije ime je na samoj svjetskoj ljestvici. Pred njim je i odbranio svoju doktorsku disertaciju, sa njim i operiše i konstatno se usavršava.

Erić je prvi hirurg kod nas koji je pacijentu spasao šaku i uz ostale uspješne operacije ostao na putu hirurga koji je opravdao povjerenje svojih učitelja.

„Zahvaljujući prof. Ninkoviću smo napravili koliko-toliko prepoznatljivo Odjeljenje za plastičnu i rekonstruktvnu hirurgiju u čitavoj BiH, pa i šire. Zahvaljujući prof. Staroviću, doc. Kojiću, prof. Rajačiću iz Kuvajta koji su na neki način pomogli nama koji ovdje radimo da izrastemo u prepoznatljive plastične hirurge ali po operacijama“, kaže Erić dodajući da na ovom odjeljenju u zadnjih par mjeseci bilo nekoliko operacija koja su i medijski propraćene.

Odjeljenje u Foči ima jako dobru saradnju sa bolnicama u Banjoj Luci i Zenici, a cilj svih ljekara je da kvalitet rekonstruktivne hirurgije vrate na prijeratni nivo kada je bila jedna od najboljih u bivšoj Jugoslaviji, a i šire.

Sa studentima se razumije. Učenje i znanje prvi su korak do uspjeha.

„Mislim da oni koji su bili najbolji studenti, a koji su ostvareni na stručnom i naučnom polju nisu ostvareni kao ispitivači. U suštini oni traže samo ono što treba da se zna za jednog dobrog ljekara“, ističe dr Erić.

Sati provedeni na poslu, u operacionoj sali, amfiteatru, višednevna putovanja po kongresima ne odvajaju ga od najveće dragocjenosti – porodice.

„Na kraju krajeva, kad odete u penziju i zaboravite sve ono što ste radili u struci i nauci ostaju djeca i porodica i to je ono što je jedino vrijedno“, zaključuje Erić.

Na vrijednostima svoj život Dražan Erić temelji i po tome što se rado sjeti mjesta odakle se vinuo, gdje je čuo za velikog učitelja kojeg će nešto kasnije upoznati kao vodilju i prijatelja.