Prije rata u čapljinskoj opštini živjelo je oko 3.500 Srba. Danas ih je 10 puta manje. Ne zaboravljaju svoje običaje i tradiciju. Božićni koncert i ove godine poklonili su srpskoj zajednici i sugrađanima drugih konfesija.
Najveći broj Srba tokom rata bio je prisiljen napustiti svoje domove. Rijetki povratnici, kao što je Srđan Krunić, vratili su se na svoja ognjišta prije dvadesetak godina.
Sa svoje četvoro djece obnovio je porodično imanje, a imao je sreću da nađe zaposlenje. Ipak...
- Da mogu promijenio bih sve. Vratio bih sve da bude kao što je nekada bilo. Tako je kako je. Povratnika je malo, a nadam se da će ih biti više. Sporo ide povratak, ali za sad ima nade za suživot - rekao je Krunić.
Iako je povratnika nakon rata bilo malo, poslije obnove srpske pravoslavne crkve njihov broj se polako povećava. Trenutno na području ove opštine živi 250 Srba povratnika, odnosno 120 srpskih porodica. Aleksa Dragićević vratio se u svoje Prebilovce prije tri godine.
- Ja sam se vratio 2015. godine. Navela me ta moja starina, porijeklo. Želio sam da ovdje nastavim da živim, da kao zajednica djelujemo složno - istakao je Dragićević.
Kao pripadnik većinske zajednice u Čapljini, šezdesetogodišnji Vlado Hlobir ističe dobre odnose sa komšijama Srbima.
- Zajednice se poštuju. Svaka ima svoje obilježje, svoje praznike, jedni kod drugih dolaze, poštuju se. Nema ni među narodom nekih nevjerica. Najveći je problem što omladina ode - smatra Hlobir.
Božić je praznik susreta, praznik koji nas podstiče da budemo radosni i srećni, kaže čapljinski paroh Marko Gojačić. Koncert koji se po treći put organizuje u Čapljini upravo nosi poruku nosi poruku mira i suživota.
- Hoćemo da pokažemo da smo i mi dio ovog grada i ove sredine. Koncertom želimo da pokažemo da smo tu u svojim kućama u svojim domovima i da jednostavno ovim koncertom širimo ljubav i mir i sa drugim ljudima koji žive ovdje - dodao je paroh Gojačić.
Božićni koncert poručili su čapljinski Srbi, jedan je od mostova saradnje i predstavljanja kulture srpske zajednice. Čuvanje tradicije i običaja način je da se pokaže da su Srbi ovdje uvijek imali i imaju svoje mjesto.
Šta Vi mislite o ovome?