Na njivama i u voćnjacima pune ruke posla, a sezonskih radnika sve manje. Poljoprivrednici ne mogu da nađu dovoljno nadničara, iako su povećali dnevnice. Isti problem muči i ugostitelje, kao i građevince.
Stara narodna "nema hljeba bez motike" važi za one koji su prešli šestu deceniju. Takvi su na njivama, dok oni u punoj snazi odlaze u zemlje Evropske unije. U Podrinju i na Majevici voćari s mukom pronalaze berače iako je dnevnica od 40-50 maraka.
- Svešće se na to, da domaćinstvo proizvodi samo za sebe, i da to što sami proizvedu sami i oberu. Znači ko ima svoju prodicu, za sebe će usijati i obrati. I, to je to - rekao je Dobrisav Blagojević iz Bratunca.
Sezonski poslovi su dragocijeni za nezaposlene koji ne mogu naći posao u struci.
- Po struci sam obućar, ali nemam posao. Ovako zarađujem i nije mi teško - istakla je Vajica Simić.
I proizvođači duvana i povrtari tragaju za sezonskim radnicima koji su traženiji od žiranta. Osim dnevnice, obezbjeđuju im prevoz, dva obroka, kafu, piće.
- Nema više ko da radi i nema više s kim da se radi - istakao je Rade Jovičević, potpredsjednik Udruženja povrtara Republike Srpske.
Rijetki su oni koji nemaju problema da obezbijede pomoć u sezonskim poslovima.
Nedostatak sezonaca problem je i u Hercegovini.
- Za sada se uspjevamo izboriti sa radnom snagom, ali to je svakodnevni problem, koji prerasta u regionalni problem - naveo je Dragiša Bašić, rukovodilac voćarske proizvodnje Popovo polje.
Omladinska zadruga nekada je godišnje angažovala i do 1hiljadu radnika za sezonske, privremene i povremene poslove - sada tri puta manje.
Građevinska preduzeća podigla su cijenu satnice za 20 odsto , ali teško je doći do parketara, molera i keramičara, koji lako nalaze angažman u inostranstvu.
- Starosna struktura radnika se povećala. Veći broj radnika je u zrelim godinama koji ostaju ovdje, već su formirali porodice, pa im se ne ide da budu podstanari u Njemačkoj - smatra Milovan Lukić, direktor građevinske firme.
U bijeljinskoj filijali Zavoda za zapošljavanje kažu da poslodavci najviše traže radnike koji bi obavljali poslove konobara i kuvara, bez obzira na kvalifikaciju. Tokom sezone rukave zasuču uglavnom stariji koji nemaju uslove za penziju, a poslodavci ih ne žele - problem je što za koju godinu neće moći da rade. Kažu ko hoće da radi posla uvijek ima, pa je bolje raditi i za manje novca, nego sjediti kod kuće i žaliti se na besparicu.
Šta Vi mislite o ovome?