Svakom roditelju je najvažniji napredak djeteta u psihofizičkom razvoju, razvoj govora i razvoj motoričkih sposobnosti. U tome im treba pomoći i podržati da se pripreme za uspješno roditeljstvo.

"Bolje spriječiti nego liječiti" narodna izreka koja je prihvatljiva u prevenciji nastanka razvojnih poremećaja.

Dislalija je artikulacioni razvojni poremećaj glasova u djeteta sa normalnim fiziološkim sluhom, normalnom inervacijom govornih organa, normalnim intelektualnim sposobnostima i razvijenošću ostalih jezičkih sposobnosti.

Ispoljava se kao:

- Omisija - nedostatak nekih glasova
- Supstitucija - zamjena nekog glasa već postojećim
- Distorzija - oštećen izgovor već postojećeg glasa

Govor malog djeteta je rezultat procesa učenja, koji nakon nekog vremena postaje sličan govoru odraslih. Ako govor u bilo kom svom obliku odstupa od govorne sredine, narušava se razumljivost i otežava komunikacija.

Kako i kada se usvajaju glasovi?
Glasovi imaju svoju razvojnu liniju. Svaki uzrast prati i određen razvoj glasova, a to je bitno u dijagnostici poremećaja izgovora. Prvo se javljaju vokali (samoglasnici): a, e, i, o, u, zatim konsonanti (suglasnici): p, b, m, n, t, d, k, g. Ako trogodišnje dijete neke od tih glasova izostavlja ili ih pogrešno izgovara, smatramo da se govori o poremećaju glasa i glasova te grupe. Takođe, dijete od tri godine može pravilno da izgovara i sledeće glasove: u, f, v, h, l, glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž, r, lj, nj, mogu biti distorzovani(nejasni), ali se u kasnijem uzrastu ”čiste” i dolazi do pravilnog postavljanja i izgovora svakog glasa.

Glasove s, z, c djeca treba da izgovaraju pravilno sa četiri i po godine.
Glasove š, ž, č, ć, đ, dž čisto izgovaraju u petoj godini.
LJ je glas kod koga do kraja četvrte godine tolerišemo supstituciju (zamenu) sa glasom l
Glas nj, i njegovu zamjenu sa glasom n tolerišemo do tri i po godine.
Glas r se toleriše do četiri i po godine.

Dijete sa pet i po godina treba pravilno da izgovara sve glasove maternjeg jezika.

Važno je znati da poteškoće u izgovoru zavise od mjesta načina izgovora glasova npr. kod trogodišnjeg djeteta je dozvoljeno da se glas s umekšava, ali nije dozvoljeno da se jezik nalazi između zuba kada se glas izgovara (interdentalni sigmazizam).

Postoje i uzroci koji dovode do poremećaja izgovora. Mogu biti primarni i sekundarni.

Primarni su razne anomalije ili odstupanja u građi organa koji dovode do teškoća u izgovoru glasova.
Sekundarni su psihološki i socijalni činioci.
Bitna je i okolina u kojoj dijete živi.

Kada i kako spriječiti poremećaj artikulacije?

Najraniji preventivni postupak je psihofizičko zdravlje buduće majke. Poslije porođaja, veoma je važno dojenje bebe. Kada se pojave prvi zubi treba bebi davati čvršću hranu, zatim uzimanje hrane kašičicom, pijenje iz šoljice stimuliše aktivno funkcionisanje usnice, a žvakanje i guranje hrane pripremaju mišiće za složenu funkciju-govor.

Cuclu i varalicu ne upotrebljavati jer negativno utiče na razvoj govornih organa.Takođe treba spriječavati da dijete sisa prst, jer to onemogućava da se pravilno izgovaraju glasovi (s, z, c, š, ž, č, dž, r, t, d, n).

Potrebno je raditi vježbe logomotorike, zajedno sa detetom 5 minuta svakodnevno, a cilj im je da se jačaju mišići jezika i usnice. Stimulisati razvoj fonemskog sluha, razvoj pažnje i memorije.

Pravilan govorni uzor je jako bitan, treba da se izbjegnu tepanja detetu, naročito oko 2-3 godine, a ako nepravilno izgovara glasove važno je da se roditelji posavjetuju sa logopedom. Na rezultate terapije utiče motivacija i karakterne crte djeteta, redovni logopedski tretmani, dobra saradnja sa terapeutom i roditeljska pomoć.