Hristovim rađanjem, koje slavimo u ove dane svake godine iznova, i mi se rađamo kao novi ljudi – poručio je u Božićnoj poslanici vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije.

-Zato je to pravo vrijeme godine i naših života da se zapitamo kuda smo pošli, dokle smo stigli, koja nam je naredna stanica i da li na tom svom putu ugrožavamo druge ili ih čuvamo i štitimo? Jasno je, dakle, da je ovaj praznik simbol suštine i smisla života samog. Zašto? Zato što se Hristovo rođenje dogodilo radi nas i našega spasenja i zato što je svojim rođenjem Bogomladenac došao u ovaj svijet da bude sa nama, da nam bude brat, prijatelj, utješitelj, sapatnik, ali i saradosnik – naveo je on.

Gospod nam, dodaje, svake godine na ovaj praznik daje novu šansu da se duhovno ponovo rodimo, da speremo nečistoću svoje duše i da se umijemo božanskom blagodaću.

– Tu istu šansu bi trebalo i mi da damo jedni drugima i samima sebi. Stoga nije slučajno što se u zoru ovog praznika, po starom pravoslavnom običaju, mirbožimo, kako bismo jedni drugima oprostili sva međusobna ogrešenja, kako bi nam potom i sam Gospod mogao oprostiti. To je znak koji nam Hristos daje kao najveći dar i simbol božanske milosti na Božić, dar da oprostimo i prigrlimo jedni druge, svoje bližnje, a svaki čovjek je naš bližnji. Ovaj praznik, na čiju radost i smisao bi trebalo da nas podsjeti praznična atmosfera svuda oko nas, treba da nas sjeća i na radost novog, preobraženog života, da nas podsjeti da pravoslavno hrišćanstvo nije samo patnja i ridanje, da nije samo odricanje, već iznad svega i pre svega radost i radovanje – naveo je vladika Grigorije.

Kako kaže, ne bismo nipošto smjeli Božić površno izjednačavati s mnogobrojnim prazničnim rekvizitima koji se nalaze posvuda oko nas, nego bi trebalo stalno da se podsećamo temeljnog smisla ovog praznika, koji je izvor i istočnik istinske hrišćanske radosti.

– Taj smisao je da ljubimo jedni druge po primeru Gospodnjem, koji je iz ljubavi prema čovjeku obukao tjelesne haljine njegove. Tu radost treba prigrliti objeručke, kao način života, mišljenja i djelanja, jer ona će razrijediti i razblažiti svaku našu tugu, bol i muku. Tako nam i ovaj praznik, podsjećajući nas na važnost radovanja, susretanja i punoće života, predstavlja jednu vrstu životnog putokaza koji bi trebalo da nas dovede do cilja – života vječnog.

Svakog Božića odista iznova otkrivamo Hrista, navodi vladika, i dodaje da kroz Hrista otkrivamo istinskog čovjeka, pa otuda proističe i naša radost, prisnost i proslavljanje.

– I to otkrivamo Gospoda koji nije nametljivac, diktator, rugač ili siledžija; Boga koji nije došao da nad nama caruje ili gospodari, nego da svima nama bude brat, prijatelj, sapatnik i saputnik. Zato je Božić uvijek simbol i putokaz koji nas vodi kroz mnoštvo prepreka i nedaća, kako bismo iznova pronašli pravi put, vaspostavili sistem vrijednosti, nanovo se rodili, demistifikovali sve postojeće poluistine i neistine, otkrili one božanske i vječne težnje i dimenzije u nama i uviđeli istinski smisao ljudskog postojanja. Osim što treba da oprostimo i prigrlimo one koji su nas uvrijedili, dušu nam ranili, bilo rečju ili djelom, u ove praznične dane treba da se sjetimo i onih kojima je potrebna naša pomoć, koji su nemoćni i u nemaštini, da ih se sjetimo molitvom, rečju i činjenjem, da im pomognemo, priteknemo im u pomoć onoliko koliko možemo.

Jer Božić je praznik darivanja, deljenja i brige za druge, i to ne samo za ljude nego za sva živa stvorenja i za svaku tvar.

– I za kraj da kažem još nešto što mi se čini važnim: radujmo se uvijek zajedno i jedni s drugima, jer – iako nismo srodnici po krvi – bližnji smo po Hristu, jeziku i domovini. Zato što češće treba da se sabiramo zajedno, da iskreno dijelimo i radost i tugu i da tako postavimo temelje zajednici koja će postati naša druga, vječna i neprolazna domovina, zajednici u kojoj će se, između ostalog, od danas pa nadalje osjećati sva ona božićna radost, milina i toplina o kojoj je ovde bilo riječi. Zato ne dopusti, Gospode, da Božiću, toj vječnoj vatri i svjetlosti i izvoru naših života kojim nam osvjetljavaš puteve – ikada okrenemo leđa, niti da ikada okrenemo lica jedni od drugih. Mir Božji – Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!