Trebinjac Velibor Brnjoš zaljubljenik je u stripove, a i pored toga što je u jednom trenutku ostao bez i jednog primjerka, ljubav se nije ugasila, pa je prije nekoliko godina napravio novu kolekciju.

Boban, kako ga zovu Trebinjci, devedesetih godina prošlog vijeka je imao prvu stripoteku u Trebinju u kojoj je bilo više od stotinu članova, ali kad je shvatio da je u njoj sve manje stripova poklonio je i one što su ostali.

Ljubav je nasliedio od starijeg brata Ljubiše, a prenosi je na sina Dimitrija.

– Na ulaznim vratima zgrade u kojoj sam živio postavio sam plakat, koji sam nacrtao na listu bloka broj pet, koga koriste osnovci na likovnom. Na plakatu je bio Frenki Beleven, rendžer dugih bijelih brkova, prepoznatljiv lik iz stripa. Isti plakat bio je i na ulaznim vratima moga stana. To je bila reklama za moju stripoteku – sjeća se Boban vremena kada je imao osam godina i ušao u svijet crtanih junaka.

Kaže da je tada njegov stariji brat prestao da kupuje, sakuplja i čita stripove, a on, kopirajući ga u svemu, nastavio.

– Uskoro je počeo rat i stripova više nije bilo na trafikama. Nije ih bilo nigđe kupiti. Dosjetio sam se da otvorim stripoteku, gdje bih davao stripove na čitanje uz neku malu naknadu. Od zarađenog novca kupovao sam druge u Beogradu, gdje sam išao kod bake i ujaka. Ponekad bi i u Trebinju kupio neki stari broj – priča ovaj ljubitelj stripa.

Sjeća se da je imao evidenciju svih stripova, a članske karte i kartone je ispisivao na papirima iz Industrije alata, gdje mu je otac radio. U stripoteci je Boban nudio preko 700 starih stripova.

– U početku je sve bilo onako kako sam želio i htio, ali sam poslije nekog vremena shvatio da ostajem bez velikog broja vrijednih stripova, jer ih ljudi nisu vraćali. Bio sam tada mali i neiskusan, to su ratne godine, a bilo je i neodgovornih članova – priča Boban.

On dodaje da je to bilo pravo razočarenje, pa je prije destak godina preostalih stotinak primjeraka poklonio. Priznaje da mu je omiljeni strip bio Mister No, dok su članovi stripoteke najviše čitali Zagora.

– Za razliku od ostalih koji su mogli sve Mister No je redovno dobijao batine i bio bliži realnosti – objašnjava Boban.

Nakon duže pauze i praznih polica, prije dvije do tri godine se ponovo vratio stripu i sada ih ima preko 300 komada. Kaže da ta ljubav nikad ne prestaje, da i dalje obožava da ih čita, a kupuje dvobroje ili trobroje za male pare i čuva ih za nasljednika Dimitrija.

– On je još baš mali, ali mu neću braniti da čita i skuplja stripove, kao što ni meni moj otac nije branio. Plašio se da ne zapostavim školu zbog toga, čega ću se i ja, vjerovatno, bojati ako moj sin uđe u svijet stripa i proradi taj strip gen – zavšava Boban priču o svojoj velikoj ljubavi.

Frenki i Fantom

Bobanova stripoteka se zvala „Frenki”, a njegovog komšije „Fantom”. Bobanovi stripovi su bili stariji, a komšija je imao više stripova.